Marasmiellus tricolor - created on August 2023 in Guglöd und angrenzende Waldgebiete, Germany by Rita Lüder

TROBOJNA POSUŠNICA

Marasmiellus tricolor (Alb. & Schwein.) Singer

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Omphalotaceae > Rod: Marasmiellus > Vrsta: Marasmiellus tricolor (Alb. & Schwein.) Singer (GBIF ID 2537853)

Etimologija: tri (lat.) = tri + color (lat.) = boja. Po prisutnosti više boja na plodnom tijelu.

Klobuk: 2-11 mm širok, najprije je konveksan, ubrzo se izravna i često ulegne s grbicom na sredini, nije uvijek pravilan, površina je valovita, brazdasta, sitno ljuskava, bijel do svijetlokrem, osobito na sredini, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, sužava se od vrha prema bazi, često je malo zadebljan na bazi, relativno je dug, bjelkast, ubrzo postaje sivkasto-crn od baze prema gore.

Listići: Razmaknuti, dosta su pravilni, vrlo su široki, gotovo trokutasti, relativno su debeli, široko su prirasli se ili se spuštaju po stručku, na osnovi su povezani s poprečnim žilicama, prvo su bijeli do krem, kasnije su svijetlosmeđi i s ružičastim ili narančastim odsjajem.

Spore: Eliptične, 9-13.5 x 3.5-6 µm, bazidije su uglavnom 4-sporn, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 30–50 x 2–9 µm, često su s izraslinama, brojne ili rijetke ili potpuno odsutne, caulocistide su brojne, vrlo su varijabilnog oblika, pileipelis je cutis koji se sastoji dekoriranih hifa (ramealis struktura), kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, opnasto, bjelkasto, u stručku je malo crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na korijenju i biljnim ostacima na suhim travnjacima, pašnjacima, po živicama i grmlju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ime ove gljive ukazuje na prisutnost tri boje, bijele do svijetlokrem na klobuku, te ružičaste na listićima i sivkasto-crne na stručku, što nije uvijek jasno uočljivo, te nije jamstvo za potpuno sigurnu determinaciju ove vrste makroskopskim putem. Jedina stalna karakteristika po kojoj se razlikuje od sličnih vrsta su brojne dekorirane cheilocistide, ako su prisutne. Slična Vaillantova sušičarka (Collybiopsis vaillantii) raste na istom staništu, a obično ima djelomično smećkasti, mnogo manje pahuljasti i manje crneći stručak, te spore duge najviše 10 µm, dok bijela posušnica (Marasmiellus candidus) raste na grančicama, obično je većih dimenzija, klobukom širokim 1-2 cm s kratkim, ali i jako sivkastim stručkom i još dužim sporama, 10-15 µm. Niti jedna slična vrsta nikada nema ružičaste listiće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.