AMETISTNA KRASNICA

Russula amethystina Quél.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula amethystina Quél. (GBIF ID 2551549)

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Brittlegill

Klobuk: 3.5-10 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i uglavnom ulegne na sredini, kožica se guli na većem dijelu, vrlo je ljepljiv nakon kiše, ubrzo je suh i baršunast, dosta je promjenljivih boja, ružičasto-ljubičast, ljubičast do crveno-ljubičast, sredina je ponekad tamnija, maslinasto-siva ili žuto-zelena, vrlo je rijetko maslinasto-smeđ, žut na sredini ili ujednačeno smeđ (žumanjčanožuta boja karakteristična je za starije, kišom natopljene primjerke), rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat, kratko narebran i malo ili nimalo raspucan.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast do batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je komorasto šuplja, brašnjav, bjelkast, kasnije je mjestimično je s oker-smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 6-12 mm, tanki, rijetko su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, lomljivi, najprije su bijeli, kasnije su kremasto-žuti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Široko su eliptične, sa stožastim, uglavnom izoliranim bradavicama visokim oko 0.6-1 µm, djelomično povezanim kratkim, malo ili nimalo razgranatim grebenima i tankim spojnim linijama, amiloidne, 8-9.7 x 7-8.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-52 x 9-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s malo sadržaja, 55-90 x 8-13 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa, nekad s blago zadebljanim vrhovima, širokih 4-5 μm, te velikih, višesegmentnih, tupih, grubo inkrustiranih primordijalnih hifa, širokih 5-6.5 μm, nekad s još debljim segmentima; otrusina je svijetložuta (IVa).

Meso: Debelo, umjereno je čvrsto, ali lomljivo, bijelo, na prerezu postane blago oker-smeđe; izraženo miriše na jod, osobito u dnu stručka, kao kod Turco-lazzarijeve krasnice (Russula turci), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH požuti, s fenolanilinom najprije postane crveno-smeđe, zatim crveno i na kraju gotovo crno-crveno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetloružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, osobito jelom i smrekom, voli kiselo i vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Među srednje je velikim i čvrstim krasnicama, s blagim okusom mesa i više ili manje žutom otrusinom koja raste ispod crnogoričnog drveća, a prepoznatljiva je po fino baršunastoj kožici klobuka, dosta višebojnoj, ljubičastoj kod tipičnih primjeraka, sa sredinom koja često postane žuta, brašnjavom stručku, ponekad s ružičastom nijansom i s više ili manje izraženim oker-smeđim mrljama pri dnu, otrusinom oko IIIc-IVa, gotovo nepostojećom reakcijom mesa s gvajakovom tinkturom, blagom okusu i mirisu na jod ili ljuske oraha, iako slabom i ne uvijek primjetnom. Mikroskopski je karakteristična po srednje velikim sporama s kratkim ili slabo razgranatim grebenima, te pileipelisom s isprepletenim primordijalnim hifama širokim 4-8 μm, rijetko debljim. Raste u planinskim crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu, najčešće ispod smreke ili jele. Slične su pupača (Russula caerulea) prepoznatljiva po neizraženom ili slabom mirisu na voće, glatkoj i sjajnoj površini klobuka, s karakterističnom grbicom u obliku bradavice na sredini, te žutozelena krasnica (Russula olivascens), koja raste ispod crnogoričnog drveća, a razlikuje se po relativno glatkoj kožici klobuka, vrlo tamnoj otrusini, oko IVd ili IVe, što se lako može zaključiti jednostavnim pregledom himenija kod zrelih plodnih tijela. Ali najzanimljivija paralela odnosi se na Turco-lazzarijevu krasnicu, vrstu toliko sličnu po općim karakteristikama da je teško prepoznati odstupanje od opisa. Prije svega, očito je kako, osim spora, koje su kod Turco-lazzarijeve krasnice prepoznatljive po mrežastijem uzorku i nižoj dekoraciji, granice između vrsta uvelike variraju prema iskustvu različitih autora. Uzimajući u obzir opće mišljenje, najvažnija karakteristika kod opisana vrste su spore s relativno visokim bradavicama, bez mrežastog uzorka i s rijetkim zebrastim vezama.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 818. Ametistna krasnica (Russula amethystina Quélet); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1369. str. Russula amethystina Quél.