Russula azurea - created in Finland by Allar Antson

PLAVETNA KRASNICA

Russula azurea Bres.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula azurea Bres. (GBIF ID 2551480)

Etimologija: azureus (lat.) = plavetno. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-10 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, nekad je ljevkast, valovit ili režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, suh i bez sjaja, fino je baršunast, pahuljast ili nježno zrnast na sredini, obično je plavkasto-siv u mladosti, zatim je mjestimično ružičasto-ljubčcast ili plavkast, s nejasnim prelijevanjem boja ili je maslinastozelen do sivo-zelen, na sredini je ponekad tamniji, crnkast, rub je u podvijen i gladak, kasnije se izravna, tek je u starosti jedva primjetno kratko narebran i nazubljen.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.8-2 cm debeo, valjkast ili često batinast, pun, srž je ubrzo omekšana i spužvasta, kasnije je šuplja, pahuljast, ponekad je ljuskav, bijel, nikad nije s crvenkastom nijansom, poneka postane malo sivkast nakon duljeg rukovanja.

Listići: Gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti, lomljivi, bijeli, u starosti su samo lagano krem, promjena boje je jedva uočljiva.

Spore: Široko su eliptične do ponekad gotovo kuglaste, s niskim bradavicama visokim do 0.7 µm, slabo povezanim malo ili nimalo razgranatim grebenima, amiloidne, 7.2-9 x 6-7.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-54 x 10-12 μm, cheilocistide su batinaste, široke 8-13 μm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, velikih, slabo inkrustiranih hifa, s više ili manje batinasto zadebljanim vršnim segmentima, širokih 4.3-12 μm, te valjkastih, tupih, višesegmentnih primordijalnih hifa, širokih do 6 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, zatim je mekše i lomljivije, bijelo, slabo je promjenjivo; miris je slabo kiseo ili blag na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postane ružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, ali ne uvijek brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama i uz staze, kao simbiont s različitim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom, jelom ili borom, na pjeskovitom i više ili manje kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, suhom, pahuljastom ili zrnastom klobuku na sredini, koji varira od plavkasto-sive, više ili manje mjestimično ljubičaste do maslinastozelene ili djelomično crnkaste boje, bijelim listićima i stručku, koji je uglavnom batinast, blagom okusu, rastu ispod planinskog crnogoričnog drveća, obično uz staze, u više ili manje pjeskovitom, umjereno kiselom tlu, srednje velikim bradavičavim sporama, s blago razgranatim grebenima, te pileipelisom koji se sastoji od batinastih hifa i tupih, valjkastih primordijalnih hifa. Determinacija opisane vrste započinje preliminarnim prepoznavanjem bijele otrusine karakteristične za vrste iz podroda Incrustatula, uz koju se uzimaju u obzir bijeli listići, blagi okus mesa i slabo baršunasta površina klobuka. Pojedine vrste iz poskupine Lilaceinae mogu se razlikovati po rastu na različitim staništima, opisana vrsta raste u crnogoričnim šumama, lilasta krasnica (Russula lilacea) u bjelogoričnim šumama, najčešće graba, a plavkasta krasnica (Russula subazurea) u šumama mediteranskih hrastova. Osim po staništu, lilasta krasnica se identificira po mogućoj ružičasto-crvenoj nijansi na stručku, dekoraciji spora s uglavnom izoliranim bodljama, pileipelisu koji se sastoji od tankih, valjkastih hifa i suženih primordijalnih hifa, a plavkasta krasnica izgleda gotovo upola manja, spore su sa sličnim djelomičnim mrežastim uzorkom, a hife pileipelisa su vitke i valjkaste.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 886. Plavetna krasnica (Russula azurea Bresadola), Sinonim: Russula lilacina Romell; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1336. str. Russula azurea Bres.