Russula cavipes - created on September 2015 in Spiazzi di Gromo (BG), Italy by Fabio Mauri

ŠUPLJONOGA KRASNICA

Russula cavipes Britzelm.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula cavipes Britzelm. (GBIF ID 2551441)

Etimologija: cavus (lat.) = šupalj, udubljen + pes (lat.) = noga. Po šupljem stručku.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, s grbicom na sredini, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, brazdast, često je valovit, kožica se lako guli do 2/3 promjera ili malo više, vlažan i sjajan, dosta je višebojan, ružičasto-ljubičast do sivkasto-ljubičast, na sredini je iste boje ili maslinastozelen, ljubičast s crnkastom sredinom, intenzivno plavkasto-ljubičast kao kod postojane krasnice (Russula firmula), te sivo-zelen, sivo-ljubičast, ljubičasto-smeđ ili maslinasto-crnkast kao kod modrikaste krasnice (Russula parazurea), ponekad je prošaran blijedim mrljama, rub je svjetliji, jasno narebran i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, gotovo je vretenast do lagano batinast, ponekad je i valjkast, općenito nije proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo spužvasta i komorasta, naboran, svilenkast, bjelkast, više ili manje žuti od baze.

Listići: Razmaknuti, prilično su široki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti uz stručak, lomljivi, bjelkasti do svijetlokrem, na kraju su žućkasti.

Spore: Široko su eliptične, s tupim bodljama visokim do 1.6 µm, prilično povezanim vrlo tankim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.5 x 6.5-8 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 45-60 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste, 70-140 x 9-18 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih, tankih dlačica, širokih samo 2-4 μm, te uglavnom jednosegmentnih, valjkastih do gotovo vretenastih dermatocistida, tupih, šiljastih ili glavičastih na vrhu, produženi dio je više ili manje dug i tanak, a
trbuh je širok 6-11 μm; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Vrlo je čvrsto, bijelo, na prerezu jako požuti; miriše na pelargonije, osušeno ponekad na usoljene inćune, kao kod vrsta iz podsekcije Violaceinae, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Reakcija u dodiru sa gvajakovom tinkturom je negativna, meso i listići u dodiru s amonijakom nakon određenog vremena lagano poružičaste, sa KOH također poružičaste, ali manje intenzivno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće jelom ili smrekom, na mahovini, na vlažnom i močvarnom tlu, često zajedno sa jelovom rujnicom (Lactarius salmonicolor).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod jele, često zajedno sa jelovom rujnicom, rjeđe ispod smreke, te maloj veličini i lomljivosti, mogućoj grbici na sredini klobuka, vlažnoj i sjajnoj kožici, vrlo varijabilnim i šarenim bojama, uočljivo razmaknutim listićima, izvorno bjelkastim, koji talože svijetlokrem otrusinu i stručku koji nikada nije sa crveno-ljubičastom nijansom (značajka po kojoj se razlikuje od ostalih vrsta iz podsekcije Sardoninae). Organoleptička i kemijska svojstva mesa su dosta neobična, reakcija sa gvajakovom tinkturom je negativna, a sa amonijakom pozitivna, okus mesa je ljut, miris ugodan i intenzivan na pelargonije i na prerezu uočljivo požuti. Ista reakcija sa amonijakom susreće se samo kod sardoniks krasnice (Russula sardonia), koja se jasno ističe po gotovo tvrdom mesu, stručku koji je često sa ružičasto-ljubičastom nijansom, svijetložutim listićima, slabom mirisu i staništu u šumama bora. Queletova krasnica (Russula queletii) mnogo rjeđe raste ispod jele, a razlikuje se po ljubičastoj nijansi stručka, mesu koje ne požuti, pozitivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom, a negativnoj sa amonijakom. Lomljiva krasnica (Russula fragilis) je prepoznatljiva po odsutnosti grbice na sredini klobuka, fino nazubljenoj oštrici listića, nepromjenjivom mesu i mirisu mesa na kolače. Varijetet Russula cavipes vr. abietina se razlikuje od tipične vrste po rastu ispod smreke, na vapnenastom tlu, mnogo manjem klobuku, širokom 2-5 cm, izraženijem žućenju mesa na prerezu, izraženije dekoriranim sporama i višesegmentnim dermatocistidama.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 884. Šupljonoga krasnica (Russula cavipes Britz.), Sinonim: Russula violacea ss J.Schaffer; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 636. str., Russula cavipes Britzmayr