Russula decolorans - created on August 2014 in Huuhanvuoret, Finland by Joona Saraste

BLIJEDA KRASNICA

Russula decolorans (Fr.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula decolorans (Fr.) Fr. (GBIF ID 2551479)

Etimologija: decolorans (lat.) = promjenljive boje. Po promjeni boje mesa prema sivoj boji.

Engleski naziv: Copper Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, više je ili manje režnjast, kožica se lako guli do 1/3 promjera ili malo više, naboran, bez sjaja kada se osuši, lijepe je više ili manje intenzivne narančaste boje, ujednačene ili sa žuto-oker nijansom, crvenkasto-smeđ, ponekad je malo crvenkast na rubu, rijetko je čitava površina crvena, rub je dugo vremena podvijen i gladak, kasnije je izravnat i kratko narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.4-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, kasnije je grudvast, uzdužno je brazdast, bijel, kasnije polako sivi i crni, počevši od vrha nabora.

Listići: Gusti, široki su 7-12 mm, izmiješani su s lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili potpuno slobodni, lomljivi, kremasti, s oker odsjajem, na ozlijeđenim mjestima najprije posive, a kasnije pocrne.

Spore: Široko su eliptične, s bodljama su visokim do 1-1.6 µm, prilično povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8.8-12.8 x 7.2-9.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, velike, 50-60 x 14.5-18 μm, s dugim sterigmama, cheilocistide su vretenaste, 60-120 x 10-16 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih hifa, širokih 1.8-2.5 μm, te valjkastih ili batinastih dermatocistida, bez vršnog produžetka, rijetko višesegmenatnih, s trbuhom širokim 5-11 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Debelo, prilično je čvrsto, bijelo, na prerezu prvo blago pocrveni, kasnije postane sivo ili crno-sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto-ružičasto, sa formalinom narančasto, a sa gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u močvarnim crnogoričnim šumama bogatim borovnicama (Vaccinium myrtillus), u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Jedna je od najčešćih i najbolje opisanih kontinentalnih krasnica, koja se lako prepoznaje po vanjskom izgledu i širokoj rasprostranjenosti u planinskim močvarnim crnogoričnim šumama. Osim sa crnogoričnim drvećem, zabilježeni su i slučajevi rasta ispod cretne breze (Betula pubescens) i patuljaste breze (Betula nana). Osim ekoloških karakteristika, prepoznatljiva je po srednjoj veličini i dobroj kompaktnosti plodnog tijela, površini klobuka koja je brzo suha i bez sjaja, marelično narančastoj boji i svjetlim listićima koji oslobađaju tamnokrem otrusinu. Ali najvažnija je karakteristika blagi okus i neizraženi miris mesa (po Schäfferu miriše slabo na med), koje na prerezu polako crni i u dodiru s formalinom postaje crveno-narančasto, kao kod vrsta iz podroda Compactae. Na prerezu prvo malo pocrveni, što je rijetko među krasnicama, događa se samo kod nekih vrsta u podrodu Compactae. U mladosti može sličiti močvarnoj krasnici (Russula paludosa) s bakrenocrvenim ili narančasto-crvenim klobukom, koja također često raste po planinskim tresetištima, dvostruko je većih dimenzija, ima mazavu i sjajnu kožicu klobuka, meso eventualno postane sivkasto zbog upijanja vode, nikada ne pocrni, a reakcija s formalinom je negativna. Primjerci sa pretežno žutim klobucima mogli bi se zamijeniti sa sjajnožutom krasnicom (Russula claroflava), prepoznatljivoj po nešto tamnijoj otrusini (IIIc), rastu ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom breze, karakteristikama spora i primordijalnim hifama. Blum je predvidio sposobnost oscilacija u pigmentnoj ravnoteži, s gradacijama koje se mogu više ili manje izraženo okrenuti prema žutoj, kao kod žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca) ili prema crvenoj, kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora) ili močvarne krasnice. Pitanje okusa čini se nešto složenijim, a očito je važna karakteristika s obzirom na to da analiza brojnih zbirki nije uspjela otkriti nikakve tragove gorčine, koja je uočena kod tipične forme pronađene u središnjoj Švedskoj. Međutim, budući da su poznati slučajevi gorčine u mesu kod inače blagih vrsta, kao primjerice kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), ništa nas ne sprječava da zamislimo da se radi o slučajnom odstupanju opisane vrste.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 947 str. Russula decolorans (Fr. : Fr.) Fr.