 |
LOMLJIVA KRASNICA
Russula fragilis Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula fragilis Fr. (GBIF ID 2551254)
Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo, slabo. Po konzistenciji. Engleski naziv: Fragile Brittlegill Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je polukuglast, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, gladak, mazav je i sjajan u normalnim uvjetima, osušen je crtast, a crtice su ispod kožice su tamnije od osnove, kožica se lako guli do 3/4 promjera, promjenjive je boje, ružičasto-ljubičast, crveno-ljubičast, čak i ljubičast, ponekad tamniji ili crnkast na sredini, sa sivo-zelenom ili rijetko maslinastom nijansom, iznimno je potpuno žut (Russula fragilis var. gilva) ili žućkasto-zelen (Russula fragilis f. viridilutea), rub je gladak, kasnije je narebran. Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast ili blago batinast, blago je proširen na vrhu, naboran, pun, u starosti je mekan i grudvast, bjelkast, kasnije je kremast zbog promočenosti vodom, trljanjem malo potamni. Listići: Gusti, široki su 5-10 mm, tanki, izmiješani su s nježnim lamelulama, na bazi su poprečno povezani s žilicama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, oštrica je tipično erodirana i nazubljena (koristiti ručno povećalo). Spore: Kuglaste do eliptične, sa polukuglastim ili gotovo stožastim bradavicama visokim do 0.7 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore jasni mrežasti uzorak, 7.2-10.4 x 6.4-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 36-56 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, široke su 8-14 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 2.5-4 μm, sa slabim suženjima na spoju segmenata, te sa više ili manje valjkastim, tupim ili batinastim, višesegmentnim dermatocistidama, širokim 6-14 μm; otrusina je bjelkasta (Ib), a nakon dužeg vremena krem. Meso: Prvo je više ili manje čvrsto, zatim je lomljivo i relativno mekano, u klobuku je vrlo tanko, skoro nepostojeće na rubu klobuka, bijelo, na oštećenim je mjestima žućkasto; miriše ugodno na amil acetat ili kolače, kokos, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili smrekom, voli pjeskovito ili kiselo tlo, mnogo je češća u kasnoj sezoni. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici kolovoza. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće količine ove gljive kod osjetljivih osoba može izazvati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive. Napomena: Karakteristično raste u kasnu jesen, gotovo posvuda ispod bjelogoričnog i crnogoričnog
DNA sekvenca:
drveća, čak i u mediteranskom području. Često se pronađe u podnožju drveća ili u račvama velikog korijenja, kao i slične Nuragijska krasnica (Russula nuragica), primorska krasnica (Russula seperina) pa čak i gorska paprena krasnica (Russula silvestris). Po bjelkastim listićima i otrusini, ljutom mesu i višebojnom klobuku razlikuje se od linije Atropurpurea. Osim toga je male veličine (nekad u pjeskovitom tlu, ispod hrasta plutnjaka ili bora klobuk može biti širok i do 10 cm), klobuk je ispod kožice fino crtast, oštrica listića je nazubljena, meso je lomljivo, bijelo i gotovo nepromjenjivo, miriše na amil acetat (kolači), a reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna. Ova posljednja karakteristika je dosta stabilna. Nazubljenu oštricu listića imaju samo brezova paprena krasnica (Russula betularum), varijetet žutopjegave krasnice (Russula luteotacta var. serrulata) i jedan varijetet paprene krasnice (Russula clusii). Spore su gotovo kuglaste i s jasnim mrežastim uzorkom. Slične su tamnocrvena krasnica (Russula atrorubens), koja ima glatku oštricu listića, pozitivnu reakciju sa gvajakovom tinkturojm i raste u vlažnim, planinskim crnogoričnim šumama, te Russula poikilochroa, koja ima čvršće meso, slabo narebran rub klobuka, glatku oštricu listića, jedva primjetan ljutkasti okus mesa i pozitivnu reakciju sa gvajakovom tinkturom. Po izgledu i boji je gotovo ista jasikina ljutica (Russula pelargonia), koja se razlikuje se po izraženom mirisu na pelargonije i mesu koje posivi. Moguća je zamjena i s ljubičastom krasnicom (Russula violacea), koja je prepoznatljiva po mesu koje požuti. Mnogi varijeteti i forme opisane vrste temelje se na boji, Russula fragilis f. fumosa je pretežno sivkasta, Russula fragilis f. nivea je potpuno bijela, Russula fragilis f. fallax je tamnoružičasta s maslinasto-smeđom sredinom, a Russula fragilis f. violascens i Russula fragilis f. griseoviolacea su ljubičaste.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 842. Lomljiva krasnica (Russula fragilis (Pers. ex Fr.) Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 503. str., Russula fragilis (Pers. : Fr.) Fries
Prirodoslovni muzej - Split
