|
PURPURNOCRVENA KRASNICA
Russula graveolens Romell
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula graveolens Romell (GBIF ID 2551371)
Etimologija: gravis (lat.) = težak, jak + oleo (lat.) = miris, mirisati. Po jakom mirisu. Engleski naziv: Oldcrab Brittlegill Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, više je ili manje lijevkast, suh i bez sjaja, samo je u određenim uvjetima mjestimično sjajna, rijetko je pahuljast ili malo baršunast, lako se guli skoro do 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, vinski crveno-ljubičast do vinskicrven, vinski crveno-smeđ, također potpuno smećkast ili sa zelenkastim nijansama na sredini, potpuno maslinastozelen, ponekad pojasast kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea) (Russula graveolens f. cicatricata), eventualno crveno-ljubičast (Russula graveolens f. purpurata), može biti crnkast na sredini, te čistije crvene boje (Russula purpurata var. rubida), ponekad izblijedi u ružičastu, a ponekad u oker tonove po cijeloj površini, rub je gladak, samo je u starosti slabo narebran. Stručak: 3-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili gotovo batinast, proširen na vrhu gdje se mogu razviti spojne žile na spoju s listićima, pun, srž je kasnije malo grudvasta i djelomično šuplja, bijel, ponekad je s karmincrvenom nijansom na donjem dijelu ili na velikoj površini, trljanjem brzo posmeđi. Listići: Gusti, eventualno su izmiješani s rijetkim lamelulama, široki su 4-10 mm, tanki, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, u mladosti su bjelkasti, ponekad su sa slabim žućkasto-zelenkastim odsjajem, više su ili manje oker kad sazriju, oštrica je kasnije smeđa, a smeđa boja se širi na čitavu površinu. Spore: Široko su eliptične, s tupim ili šiljastim stožastim, uglavnom izoliranim bradavicama visokim do 1 µm, ponekad grupiranih ili slabo povezanih s nekoliko tankih spojnih linija, rijetko s grebenima, amiloidne, 7.7-10 x 6.2-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 10-13.5 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste ili s vršnim produžetkom, 70-110 x 7-12 μm, pileipelis se sastoji od hifa, nepravilno širokih 3.5-5 μm, ponekad stanjenih, a ponekad i jasno zadebljanih, 6-10 μm, te malih, valjkastih, nekad djelomično vretenastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 5-8 μm; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b). Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano crvenkasto, na prerezu brzo posmeđi; karakteristično jako miriše na haringe, ali samo u starosti, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prljavo zeleno, s anilinom polako pocrveni, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima, uz putove ili na rubu šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, grabom ili brezom, na vapnenastom ili pjeskovitom tlu. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu obično su blagog okusa i stoga jestive, dok miris nestaje tijekom pripreme. Napomena: Pripada u podsekciju Xerampelinae, raste ispod bjelogoričnog drveća, osobito hrastova, izrazito je polikromatska vrsta, iako se epitet graveolens odnosi na formu s vinskicrvenim klobukom, poput jestive krasnice (Russula vesca), srednje je veličine, s kožicom klobuka bez sjaja ili samo djelomično sjajnom, često gotovo baršunastom, oker otrusinom, sporama prilično promjenjive veličine, ali ne pretjerano velikim, s više ili manje izoliranim bodljama, pileipelisom s relativno širokim i polimorfnim hifama i višesegmentnim dermatocistidama. U potpunosti se uklapa u podsekciju Xerampelinae, zbog smeđe boje, kemijskog sastava i organoleptičkih karakteristika mesa. Obično raste na otvorenim ili graničnim područjima na vapnenastom tlu, često u kamenjaru u mediteranskom području. Postoji čitav niz slabo opisanih, sličnih vrsta koje navodimo u nastavku. Russula graveolens var. megacantha razlikuje se po velikim bodljama na sporama koje su više od 1 μm. Russula graveolens f. cicatricata je po valovitoj površini klobuka slična maslinastoj krasnici, a razlikuje se po različito obojenim pojasevima i izraženom zelenom pigmentu, te kožici klobuka s dlačicama zadebljanim poput ampule. Russula amoenoides ima ljubičasti, baršunasti i pahuljasti klobuka i stručak s ružičastom nijansom, koji podsjećaju na ljupku krasnicu (Russula amoena). Russula gilvescens je ljubičaste boje, koja se polako pretvara u žuto-okerastu. Russula amoenoides var. gracilipes ima široke listiće, tanki stručak s crvenom nijansom i ljubičasti klobuk. Russula cretata ima ljubičasti ili djelomično maslinasti klobuk, prekriven vrlo finim pahuljama, kao kod crvene krasnice (Russula rubra), te otrusinu na granici između krem i oker boje. Russula purpurissata ima ljubičasti klobuk, koji je ponekad crnkast na sredini. Russula quercetorum ima crveno-ljubičasti klobuk i raste ispod hrasta, a mikroskopski je usporediva s opisanom vrstom. Russula brunneoalba ima blijedi rub klobuka bjelkastih tonova, krem otrusinu i raste ispod hrasta. Russula barlae var. pseudomelliolens ima bakrenocrveni klobuk širok do 7 cm, spore s bodljama visokim do 1.5 μm, hife pileipelisa široke 3-7 μm i raste ispod bjelogoričnog drveća. Zaključno, moguće je da većina spomenutih vrsta predstavlja forme jednog entiteta sa slabo definiranim karakteristikama, kojeg bismo mogli definirati kao Russula graveolens sensu lato.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 889 str. Russula graveolens Romell
Prirodoslovni muzej - Split
