SMEĐEZELENA KRASNICA

Russula heterophylla (Fr.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula heterophylla (Fr.) Fr. (GBIF ID 2551597)

Etimologija: eteros (gr.) = drugačiji, različit + phyllon (gr.) = listić. Po nepravilnim, račvastim listićima.

Engleski naziv: Greasy Green Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je skoro kuglast pa otvoren, zatim je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, režnjast, suh, po suhom se vremenu često raspucava na polja, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, uglavnom je maslinastozelen (Russula heterophylla f. heterophylla), ponekad je sa smeđim ili crnkastim nijansama u sredini ili oštro ograničenim narančastim mrljama (Russula heterophylla f. laeticolor), ponekad je potpuno smeđ (Russula heterophylla f. adusta), oker (Russula heterophylla f. pseudo-ochroleuca), čisto limunastožut, sa svjetlijom zelenom nijansom (Russula heterophylla var. chloridicolor) ili potpuno bjelkast s uočljivim hrđastosmeđim mrljama (Russula heterophylla var. virginea), naboran, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, prvo gladak, često je malo povučen pa listići vire iz ruba, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-3 cm debeo, zdepast, čvrst je čak i u starosti, nekad je ekscentričan, valjkast, skoro uvijek je sužen i ponekad malo zakrivljen na bazi, pun, najprije je bijel, zatim je prošaran žuto-smeđim mrljama prema dnu, naboran.

Listići: Gusti, široki su 5-9 mm, tanki, s rijetkim su lamelulama, vrlo kratko se spuštaju po stručku, uz stručak se spajaju u gustu mrežu poprečnih žilica ili račva, anastomozirajući, prilično su mekani i elastični, u starosti su lomljivi, bjelkasti do krem, kasnije su s žućkastim odsjajem, na kraju su uočljivo hrđastosmeđe prošarani, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim 0.2-0.4 µm, djelomično povezanim rijetkim spojnim linijama ili tankim grebenima, 5.3-7 x 4.2-5.6 µm, bazidije su vrlo tanke, 4-sporne, 35-66 x 7-8.5 μm, cheilocistide su vretenaste, duge do 94 μm, često su sa kvrgom ili drugim vršnim produžetkom, pileipelis se sastoji od vrlo izraženih hifa, formiranih od kratkih i zadebljanih bazalnih segmenata, širokih 5-8 μm, te igličastih, inkrustiranih hifa s debelom stijenkom prema sredini klobuka i neupadljivih dermatocistida, zbog minimalne veličine i rijetkosti, valjkastih, kratko batinastih ili stožastih, djelomično glavičastih, 18-42 x 3.4-7 μm, s oskudnim i slabo refrakcijskim sadržajem (cromushrooms: spore su (5.2) 5.5 - 6.7 (7.4) × (4.1) 4.4 - 5.5 (6) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.5), N = 90, Me = 6.1 × 4.9 µm, Qe = 1.2, bazidije su 40.7-46.8 × 5.4-8.4 µm, N = 4, cheilocistide su 43.3-62.5 × 5.3-9.1 µm, N = 6, sferocistide su 17.4-23.5 × 12.3-17.5 µm, N = 7, hife pileipelisa su široke 5.3-7.3 µm); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto čak i u starosti, bijelo, u starosti je sa žuto-smeđim mrljama, na oštećenim mjestima požuti ili posmeđi; miris je nije izražen, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Površina stručka ili meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu narančasto-crveni, sa anilinom požute za nekoliko minuta, a reakcija sa gvajakolom je snažna i brza.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili johom, a vrlo rijetko borom, na umjereno kiselim tlima, voli topla i suha mjesta, u mediteranskom području. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak, u prvoj polovici lipnja, a ostale su snimljene početkom kolovoza, na lokalitetu Pila kod Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo velikim dimenzijama i tvrdoći, suhoj i neprozirnoj površini klobuka, rijetko baršunastom sredinom klobuka (Russula heterophylla var. livida), kratkom i masivnom stručku, gusto račvastim listićima koji se kratko spuštaju po stručku, bjelkastim, sa slabim žuto-zelenkastim odsjajem, koji se donekle lome pod pritiskom, bijeloj otrusini, mesu koje je u starosti sa žuto-smedim mrljama, narančastoj reakciji sa FeSO4 i listićima koji požute sa anilinom, neizraženom mirisu i slatkastom okusu. Također je karakteristična po mikroskopskim značajkama, ima sitne, fino bradavičave spore i pileipelis koji se sastoji od hifa sa zadebljanim bazalnim segmentima, neupadljivih dermatocistida zbog rijetkosti, male veličine i slabo refraktivnog sadržaja, te sporadičnih hifa prema sredini klobuka. Može sličiti zelenim formama ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), jesive krasnice (Russula vesca), te nekih vrsta iz podsekcije Griseinae i podroda Amoenula. Zelene forme ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha f. peltereaui) prepoznatljive su po mazavoj i sjajnoj kožici klobuka, elastičnim listićima, mesu koje blago posivi u određenim uvjetima i sporoj zeleno-sivoj reakciji sa FeSO4. Rijetke zelene forme jestive krasnice (Russula vesca f. viridata) imaju listiće koji se ne spuštaju po stručku i ne račvaju na mjestu spoja, nemaju žuto-zeleni odsjaj, u prosjeku su manje zdepasti, imaju manje zasićenu pigmentaciju i nisu zamućeni tamnosmeđom bojom prema sredini klobuka. Spore su također nešto veće, a hife pileipelisa su sa bazalnim segmentima koji nisu tako kratki. U svakom slučaju, dvije navedene krasnice su vrlo slične, što pokazuje identična gustoća hifa s dugim, igličastim segmentima s debelim stijenkama u pokrovu na sredini klobuka. Medu ostalim vrstama koje se mogu usporediti sa opisanom vrstom su zelena forma suljupke (Russula amoenicolor f. olivacea), posebno zato što crveni pigment, karakterističan za ovu formu, često zahvaća stručak, ali se razlikuje po baršunastom klobuku i stručku, mirisu mesa na kuhane rakove, kremastoj otrusini i slaboj reakciji sa FeSO4. Razlikovanje brojnih vrsta s više ili manje zelenim klobukom iz podsekcije Ilicinae i najvećim dijelom iz podsekcije Griseinae, kao što su sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), crnozelena krasnica (Russula atroglauca), maslinastozelena krasnica (Russula stenotricha), modrikasta krasnica (Russula parazurea) itd.) temelji se na krem, a ne bijeloj otrusini, ljutom okusu listića te slaboj reakciji sa FeSO4. Krem otrusinu ima samo rijetka zelena forma sive krasnice (Russula grisea), koja ima ljutkast okus listića, a površina stručka u dodiru sa FeSO4 polako postane narančasta.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 809. Smeđastozelena krasnica (Russula heterophylla (Fr.) Fries), Sinonim: Russula furcata (Gemelin ex Fr.) Fr. (ss. Ricken); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 252. str., Russula heterophylla (Fries : Fr.) Fries