![]() |
|
Russula integra - created in Norway by Inger-Lise Fonneland |
![]() |
![]() |
SMEĐOKOŽA GOLUBAČA
Russula integra (L.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula integra (L.) Fr. (GBIF ID 8894724)
Etimologija: integer (lat.) = cjelovit, netaknut. Po listićima koji su neprekinuti. Engleski naziv: Nutty Brittlegill Klobuk: 5-13 cm širok, najprije je gotovo kuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i široko ulegne na sredini, gladak, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, više je ili manje uočljivo hrapava, mazava i sjajna, kasnije je suha, smeđ, ljubičasto-smeđ do tamno zeleno-smeđ, ružičasto-smeđ, često je izblijedjele žuto-smeđe boje, ali neke forme mogu biti potpuno crnkasto-ljubicaste (Russula integra f. purpurella), kao kod ljepljive krasnice (Russula viscida), ružičasto-smeđe, zućkaste (Russula integra f. flavella) ili uglavnom maslinastozelene (Russula integra f. pseudo-olivascens), rub je dugo vremena gladak, samo je u starosti ponekad kratko narebran. Stručak: 4-11 cm visok i 1.5-4 cm debeo, valjkast do prilično batinast, blago je proširen na vrhu, pun, srž je na kraju omekšana i spužvasta, bijel, ponekad je s crveno-ružičastom nijansom na nekom dijelu (kod formi s crveno-ljubičastim klobukom), kasnije posmeđi, osobito na donjem dijelu. Listići: Gusti, široki su 8-13 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, ponekad su na bazi poprečno spojeni žilicama, malo su račvasti na raznim mjestima, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, gotovo su slobodni, lomljivi, dugo su vremena bijeli, kasnije su žuti, oštrica je cjelovita i iste boje. Spore: Široko su eliptične, sa stožastim, uglavnom izoliranim bodljama visokim do 1.4 µm, slabo povezanim u snopovima, ali bez pravih grebena ili ponekad s tankim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 8.8-11.2 x 7.4-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 10-15 μm, cheilocistide su valjkaste, s tupim vrhom, 70-140 x 8-13 μm, pileipelis se sastoji od tankih, suženih i više ili manje zašiljenih hifa, te rijetkih, dugih i valjkastih ili kratkih i batinastih dermatocistida, višesegmentnih, širokih 4-8 μm, fino inkrustiranih, a kod tipičnih formi i sa primordijalnim hifama; otrusina je žuta (IVc). Meso: Debelo, čvrsto, u mladosti je tvrdo, kasnije je mekše, bijelo, ponekad je s tankim crveno-ružičastim slojem ispod kožice klobuka, na presjeku postane blago oker; miris nije izražen ili je blag na med kada se počne sušiti, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u stručku u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i brza. Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do listopada, skupno, u suhim crnogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično borovima, smrekama ili jelama, na vapnenastom i vrlo kiselom tlu, u kontinentalnom i mediteranskom području. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Kada u planinama, ispod crnogorice, naiđete na krupnu krasnicu blagog okusa i žutih listića, velika je vjerojatnost da se radi o opisanoj vrsti. Prepoznatljiva je po staništu, srednje velikim dimenzijama, čvrstom i debelom mesu, sjajnom klobuku, s crveno-smeđim do ružičasto-smeđim nijansama kod tipične forme, ali inače vrlo promjenjivim, mogu biti žute, zelene, crvenkasto-ljubičaste ili je u različitom stupnju višebojan, žućkastim listićima u zrelosti, žutoj otrusini, oko IVc, blagom okusu, neizraženom mirisu, sporama s bodljama, pileipelisu koji se sastoji od finih, oštrih hifa, inkrustiranih dermatocistida i primordijalnih hifa, koje nisu uvijek jasno izražene. Kompleks opisane vrste uključuje nekoliko formi, varijeteta i različitih vrsta, koje je teško razdvojiti, jer njihove granice nisu u potpuno definirane. Unutar raspona tipične forme, s pretežno smeđim ili ljubičasto-smeđim klobukom, gravitira nekoliko formi, koje se razlikuju po pigmentaciji, kao što su Russula integra f. purpurella, Russula integra f. grisella, Russula integra f. flavella (koja je trenutno prihvaćena kao zasebna vrsta) i Russula integra f. pseudo-olivascens. Varijetet Russula integra var. oreas razlikuje se od tipične forme po slabijoj mesnatosti i kompaktnosti, ljutkastom okusu nezrelih listića, velikim, batinastim dermatocistidama s trbuhom širokim 5.5-12.5 µm, relativno malim sporama, 8-10 x 6.7-9 µm i malo tamnijoj otrusini, IVd, kao kod Romellijeve krasnice (Russula romellii). Slična Russula campestris raste u nizinskim šumama bora, a karakteristična je po tupim hifama s kratkim segmentima i neinkrustiranim dermatocistidama. Po staništu i boji slična je Russula trimbachii, koja se razlikuje po svjetlijoj otrusini, oko IVa-b, manjim sporama, 9-10.5 x 7-7.5 µm i rijetko kristaliziranim, neinkrustiranim, vitkim, višesegmentnim dermatocistidama. Planinska krasnica (Russula integriformis) je s vrlo malim sporama, 6.6-8.8 x 5.8-7.2 µm, s brojnim, inkrustiranim dermatocistidama širokim do 7 µm. Među ostalim krasnicama koje rastu u crnogoričnim šumama, nevjerna krasnica (Russula adulterina) i cedrova krasnica (Russula badia) lako se razlikuju po ljutom okusu i mirisu mesa, prva na pelargonije, a druga na cedrovo drvo, dok su veći primjerci ariševe krasnice (Russula laricina) prepoznatljivi po slabijoj čvrstoći mesa, narebranom rubu klobuka i mesu koje posivi zbog vlage.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 816. Smeđokoža golubača (Russula integra Linne ex Fries ss. R.Mre.), Sinonimi: Russula fusca Quélet, Russula polychroma (Sing.) Hora; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1087. str. Russula integra (L.) Fr.