Russula luteotacta - created on August 2021 in Unter-Olberndorf, Glockenberg, Austria by Christian Apschner

ŽUTOPJEGAVA KRASNICA

Russula luteotacta Rea

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula luteotacta Rea (GBIF ID 2551304)

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + tactus (lat.) = dodirnuto, taknuto. Po žutim mrljama po površini klobuka.

Engleski naziv: Yellowstaining Brittlegill

Klobuk: 4-9 cm širok, najprije je konveksan, brzo je raširen i široko ulegnut na sredini, nepravilan, režnjast, kožica je priraštena, guli se samo na krajnjem rubu, sjajan po vlažnom vremenu, neproziran po suhom vremenu, čiste je crvene boje, ponekad je samo ružičast, jako izblijedi, s večim je ili manjim i oštro ograničenim kremastim područjima, ponekad cijela površina izblijedi i na kraju postane žuto-smeđ do oker, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, kasnije je malo narebran i valovit.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 0.8-2.3 cm debeo, često je ekscentričan, varijabilnog je oblika, nejasno je valjkast ili malo trbušast, gotovo vretenast, a isprva čak i batinast, pun, srž je kasnije spužvasta i djelomično šuplja, bijel, može biti s ružičastom nijansom, na oštećenim mjestima je sa žutim mrljama (ne uvijek), a u rijetkim slučajevima čitava površina požuti već u mladosti.

Listići: Ponekad su gusti, a ponekad prilično razmaknuti, široki su 4-5 mm, izmiješani su s promjenjivim brojem lamelula, osrednje su debeli, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, bijeli, na kraju jasno požute, oštrica je cjelovita, rijetko je erodirana kao kod Russula luteotacta var. serrulata), koja je potvrđena kao zasebna vrsta.

Spore: Široko su eliptične, sa gotovo su izoliranim bradavicama visokim 0.6-0.7 µm, međusobno povezanim kratkim grebenima koji tvore djelomični zebrasti uzorak, 7-9 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste ili cilindrične, sa zaobljenim vrhom, široke 8-14 μm, kožica klobuka sastoji se od tankih, tupih, valjkastih dlačica, širokih 2-4 μm, te dugih, nepravilno oblikovanih dermatocistida, koji su mjestimično sužene poput vrata, široke 4-8 μm, s rijetkim ili bez segmenata; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Isprva je gotovo čvrsto, zatim je mekano, bijelo, na oštećenim mjestima i na prerezu sporo i izraženo požuti; miriše slabo na voće ili kokos, a okus je jako ljut, ali može biti i blag, gorkast i trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane umjereno ružičasto-narančasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna, listića sa amonijakom negativna, a požutjeli djelovi sa KOH pocrvene.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, grabom ili kestenom, na glinenasto-vapnenastom i vlažnom tlu na blatnjavim putevima i sl.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori navode kao nejestivu vrstu, zbog ljutog okusa, ali se smatra otrovnom, jer sadrži određene nepoznate toksine, koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata. Veće će količine ove gljive kod osjetljivih osoba uzrokovati proljev, mučninu i povraćanje. Ljute ili gorke krasnice nisu jestive gljive.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, krutoj konzistenciji, krvavocrvenom klobuku koji lako mijenja boju na kiši, više je ili manje ekscentričan ili režnjast, s dugo zakrivljenim, glatkim ili kratko narebranim  rubom, kožicom koja se teško guli, dosta razmaknutim listićima koji se spuštaju po stručku kod tipične vrste, izlučivanju vodenastih kapljica po vlažnom vremenu, često ekscentričnom, bijelom stručku s ružičastom nijansom, ljutom okusu mesa, laganom mirisu na voće, te skupnom ili ponekad busenastom rastu ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom graba ili hrasta. Najvažnija je značajka sporo žućenje ozlijeđenih dijelova. Lako se zamijeni različitim vrstama s ljutim mesom, crvenkastim klobukom i bijelom ili krem otrusinom, a među njima su jedine vrste sklone žućenju krvava krasnica (Russula sanguinea), koja raste ispod borova, ima tamnokrem otrusinu, a žute mrlje su moguće na izloženim dijelovima, osobito na listićima (Russula sanguinea var. pseudorosacea), iako se ponekad, po suhom vremenu, intenzivna promjena boje širi na cijelo plodno tijelo, te netaknuta krasnica (Russula persicina), koja je prepoznatljiva po listićima koji prosječno nisu toliko razmaknuti i ne spuštaju se po stručku, ima krem, a ne bijelu otrusinu, te povremeno slabije ili ograničeno požuti. Slična Maireijeva krasnica (Russula nobilis) raste tipično ispod bukve, ima prilično guste listiće, koji su zaokruženi uz stručak i s više je ili manje jasnim sivkastim odsjajem u mladosti. Od varijeteta Russula luteotacta var semitalis je slične veličine, ima guste i prirasle listiće, a meso malo ili uopće ne požuti.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 840. Žutopjegava krasnica (Russula luteotacta Rea)