Russula maculata - created on October 2022 in Bocairente, Valencia, Spain by toniconca

PJEGAVA KRASNICA

Russula maculata Quél.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula maculata Quél. (GBIF ID 2551519)

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama na klobuku.

Klobuk: 4.5-13 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, kasnije je otvoren i široko i blago ulegnut na sredini, nije previše valovit, rijetko je režnjast, kožica se guli do oko 1/3 promjera, mazav i sjajan kada se ubere, narančasto-crven, narančasto-oker, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, rijetko je crvene boje trešnje ili cinobercrven, sredima može izbijediti u različitoj mjeri ili postati oker, mjestimično je s laganim plavkastim nijansama, izblijeđeni primjerci su s obilnim hrđastosmeđim mrljama i pjegama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, samo na kraju može biti slabo, kratko i nejasno narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.5-3 cm debeo, isprva je često batinast, zatim je valjkast, više je ili manje proširen na vrhu, zaobljen i hrđastosmeđ na bazi, pun, naboran, bijel, ponekad je dijelom s ružičasto-crvenom nijansom, kasnije je sa sve opsežnijim smeđim mrljama.

Listići: Gusti, 6-12 mm široki, debeli, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi uz stručak, prirasli, račvasti su uz stručak, lomljivi, dogo su vremena kremasti, žućkasti kad sazriju, ubrzo su hrđastosmeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste, s tupim, stožastim bradavicama visokim 0.8-1 µm, slabo povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 8-10.4 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste i sa vršnim produžetkom, 70-100 x 7-16 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tankih, tupih, valovitih dlačica, sa čvorovima, širokih 2-3.7 μm, te brojnih, valjkastih ili batinastih dermatocistida, djelomično nejasno vretenastih, širokih 4.2-15 μm, s 0-2 segmenta; otrusina je žuta do tamnožuta (IVc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane krem-žuto do smeđe; miriše ugodno na voće, a okus je naknadno jasno papren u listićima, ali može biti i gotovo blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) je vrlo slaba, a sa gvajakovom tinkturom pozitivna, ali spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u suhim, toplim bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom crnikom (Quercus ilex) u mediteranskom području, ali i pod drugim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Poznata je vrsta koja raste tipično u toplim, suhim šumama hrasta crnike na vapnenastom tlu, a možda i isključivo. Dio autora navodi da raste i ispod drugog bjelogoričnog drveća, a dio čak i ispod crnogoričnog drveća. Karakteristična je po crveno-narančastom pigmentu bez ljubičastih nijansi, međutim nekad može biti s laganim plavkastim pigmentom. Također je prepoznatljiva po srednjoj veličini, dobroj mesnatosti i kompaktnosti, vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, od crvene boje trešnje do narančasto-oker boje, dugom stručku koji je ponekad s ružičasto-crvenom nijansom, žutoj otrusini, mesu koje polako postaje žuto-smeđe, različito ljutom okusu mesa, koji je ponekad gotovo blag, složenom mirisu s notama na cedrovinu, gotovo kuglastim, grebenastim sporama s djelomičnim mrežastim uzorkom i kožicu klobuka s velikim dermatocistidama sa ili bez segmenata. Smeđenje je ključna karakteristika za determinaciju ove vrste po čemu se razlikuje od pjegave krasnice (Russula maculata) i velike skupine sličnih vrsta, kao što su raskošna krasnica (Russula intermedia) i narančasta krasnica (Russula aurantioflammans), koje karakteristično rastu ispod breza i imaju male spore, vinskoljubičasta krasnica (Russula vinosopurpurea), koja je s tamnim bojama, često vinskicrvenom ili djelomično smeđom i umjereno ljutim mesom, krhka krasnica (Russula veternosa), koja je manja i lomljivija, s ružičastim klobukom i mirisom sličnom medu, te bakrena krasnica (Russula cuprea), koja je s nepromjenjivim mesom, neizraženim mirisom i zasićeno crvenim klobukom, a samo je ponekad crveno-narančast.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 822. Pjegava krasnica (Russula maculata Quélet)