MEKANA KRASNICA

Russula nauseosa (Pers.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula nauseosa (Pers.) Fr. (GBIF ID 2551603)

Etimologija: nauseosus (lat.) = slabo ugodnog okusa.

Engleski naziv: Nauseous Brittlegill

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se malo povlači s ruba, gotovo se potpuno guli, vlažan i sjajan, zatim je bez sjaja, osim na ulegnutoj sredini, vrlo je promjenjivih boja, od vinski crveno-ljubičaste, ružičasto-ljubičaste do ljubičasto-smeđe, nije ujednačeno obojen, dosta je često svjetliji na rubu, mjestimično je oker i ponekad sa žutim ili zelenkastim mrljama, potpuno ružičast, rijetko je potpuno ili djelomično smeđ ili oker-smeđ, također je ponekad potpuno limunastožut, sa slabom maslinastom nijansom na sredini, rub je opnast, proziran, nazubljen, uglavnom je dugo narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.9-1.4 cm debeo, vrlo je lomljiv, više je ili manje valjkast, rijetko je malo batinast, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, na kraju je šuplja, bijel, ne požuti, kasnije se s baze šire oker mrlje.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 4-8 mm, trbušasti, tanki, nekad su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, vrlo su lomljivi, u mladosti su krem, kasnije su žućkasti, sa slabim su narančastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim, izoliranim bradavicama visokim 0.8-1.2 µm, slabo povezanim rijetkim tankim spojnim linijama ili kratkim grebenima, djelomično su amiloidne, 7.2-10 x 6.3-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 8-13 μm, cheilocistide su široke 7-11.5 μm, pileipelis se sastoji od relativno velikih, razgranatih hifa, širokih 2.5-5 μm, s tupim ili suženim vrhom, ponekad naglo i nakon zadebljanog segmenta, te brojnim dermatocistidama varijabilnog oblika, batinastim ili gotovo vretenastim, s jednosegmentnim, također naglo proširenim vrhom poput zmijske glave, druge su više ili manje valjkaste i višesegmentne, široke 4-9 μm; otrusina je svijetložuta do žuta (IVb-c).

Meso: Nježno, mekano, bijelo, umjereno posivi zbog vlage; miris je najprije blag, slijedeći dan je na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito smrekom, ali i jelom ili arišem, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, na lokalitetima Glogovac i Jagnjedovec pokraj Koprivnice, ispod smreke (Picea excelsa).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Mala je i lomljiva vrsta iz sekcije Tenellae, koja raste u crnogoričnim šumama, prilično rano u sezoni, od sredine ili kraja lipnja. Slična je Russula cupreola, od koje se razlikuje po sićušnim dimenzijama, višebojnom klobuku, izraženo narebranum rubu, vlažnoj, sjajnoj kožici klobuka, relativno razmaknutim listićima, žućkastim u zrelosti, što je u skladu s bojom otrusine oko IVb, te lomljivom mesu bez mirisa i blagom okusu. Raste ispod planinskog crnogoričnog drveća, prvenstveno smreke. Za razliku od Romagnesija, koji je primijetio blago žućenje mesa, Bon predviđa mogućnost blagog sivljenja. Međutim, potvrđeno je sivljenje, pa treba uzeti u obzir arišovu krasnicu (Russula laricina), podjednako čestu u šumama smreke i teško prepoznatljivu samo po makroskopskim značajkama. Borova krasnica (Russula cessans) raste u šumama bora na vapnenastom i na više ili manje pjeskovitom tlu, srednje je velika, zdepastija i mesnatija gljiva, s blago narebranim rubom klobuka, naknadnim mirisom na zrelo voće, spore su gotovo kuglaste, a dekoracija s djelomičnim mrežastim uzorkom. Mirisna je krasnica (Russula odorata) prepoznatljiva po rastu ispod bjelogoričnog drveća, žućenju mesa, ugodnom mirisu na pelargonije i voće u starosti.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1239. str. Russula nauseosa (Pers.) Fr.