Russula nitida - created on August 2023 in Resenbro, Denmark by Uffe Nygaard

BREGANKA

Russula nitida (Pers.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula nitida (Pers.) Fr. (GBIF ID 9089269)

Etimologija: nitidus (lat.) = blistavo, briljantno, sjajno, blještavo. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Purple Swamp Brittlegill

Klobuk: 2.5-8.5 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, ponekad je sa izraženom grbicom na sredini koja nije uvijek prisutna, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, površina je fino hrapava, vlažan i sjajan, na kraju je bez sjaja, ružičasto-ljubičast, više je ili manje zasićeno vinskicrven, na sredini može biti tamniji ili čak crnkast, ponekad je svijetlo crveno-ljubičast, inače izblijedi do ružičaste boje, ujednačene ili izblijedi na sredini do oker-maslinaste nijanse, može biti mjestimično smećkast, crveno-smeđ ili smeđ, takožer može biti čitav maslinastozelen, sivkasto-smeđ ili oker, rub je kratko narebran.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.7-2 cm debeo, obično je batinast, više je ili manje proširen na vrhu, naboran, prvo je pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je šuplja, bijel, donje dvije trećine su nekad s crvenom nijansom, kasnije postane blago sivkast zbog upijanja vode, na dnu je mjestimično smeđ do sivo-smeđ.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, često su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bjelkasti, kasnije su oker kad sazriju, oštrica je često crvena uz rub klobuka.

Spore: Široko su eliptične, s gotovo izoliranim su bodljama ili bradavicama visokim 0.6-1.2 µm, mjestimično lančano povezane grebenima koji ponekad tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-12 x 6.5-8.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 9-13 μm, cheilocistide su vretenaste, široke 6-12 μm, pileipelis se sastoji od tupih dlačica širokih 2.5-4 μm, te cilindručnih do batinastih, neinkrustiranih dermatocistida, s malo segmenata, s trbuhom širokim 4-8.5 μm, sa slabo refraktivnim sadržajem; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c).

Meso: Osrednje je debelo i čvrsto, prilično je lomljivo, bijelo, u stručku je sa žućkastim mrljama, malo je sivkasto zbog promočenosti, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen ili je blag na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinktorom je brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima, travnjacima i po vlažnom močvarnom tlu, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično brezom, a vrlo rijetko ispod crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom, na kiselom tlu i u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Karakteristično raste na močvarnim tresetištima bogatim brezama. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, glatkoj i sjajnoj površini klobuka, često prolaznom, ali ponekad vrlo jasnom grbicom na sredini, stručku s ružičasto-crvenom nijansom, karakteristikom koja je prisutna kod većine vrsta koje rastu ispod breza, mesu s blagim okusom i bez mirisa, oker listićima kad sazriju, te oker otrusinom oko IIIb-c. Klobuk je često crveno-ružičast ili ružičasto-ljubičast, a na sredini može izblijedjeti u maslinasto-oker boju, a ponekad i čitava površina (Russula nitida var. olivaceoalba). Relativno su rijetki primjerci s brončano-smeđim ili smeđim klobukom. Mikroskoski su karakteristične velike spore s bodljama, a moguća je i prisutnost tankih spojnih linija, osobito često kod varijeteta Russula nitida var. subheterosperma, dok se pileipelis sastoji od tankih valjkastih hifa i slabo segmentiranih dermatocistida. Singer je opisao nekoliko podvrsta opisane vrste, kao što su Russula sphagnophila f. olivaceoalba, s maslinastim klobukom i potpuno bijelim stručkom, Russula sphagnophila var. subingrata, s ljutim okusom, svijetloružičastim klobukom i jednako depigmentiranim stručkom, te Russula sphagnophila var. subheterospora, s mrežastim uzorkom na sporama. Ispod breze raste i slična šarolika krasnica (Russula versicolor), koja je prepoznatljiva po žućenju mesa, odsutnosti pigmenta na stručku, redovito ljutom okusu, te mnogo manjim i drugačije dekoriranim sporama. Tresetna krasnica (Russula robertii) je sa svjetlijim i više razmaknutim listićima, krem otrusinom, izuzetno lomljivim stručkom, rijetko s crveno-ružičastom nijansom, a spore su sa izraženijim mrežastim uzorkom. Izblijedjela krasnica (Russula exalbicans) je prilično velika i čvrsta, s izrazito promjenjivim bojama klobuka i mesom koje posivi kada se ovlaži. Vrbova krasnica (Russula saliceticola) je sićušna vrsta s ljubičasto-crnkastim klobukom, crveno-ljubičastom oštricom listića kod tipičnih primjeraka, a raste u višim planinskim predjelima na tepisima zeljaste vrbe (Salix herbacea). Borealna krasnica (Russula taigarum) je lako prepoznatljiva po srednjoj veličini, baršunastoj kožici klobuka, staništu ispod smreke i gotovo kuglastim sporama s djelomičnim mrežastim uzorkom.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1275. str. Russula nitida (Pers. : Fr.) Fr.