|
MIRISNA KRASNICA
Russula odorata Romagn.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula odorata Romagn. (GBIF ID 2551170)
Etimologija: odoratus (lat.) = mirisno, mirisavo. Po mirisu. Klobuk: 3.5-6.5 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, ubrzo se raširi i blago ulegne na sredini, više je ili manje nepravilan i ponekad režnjast, mazav i sjajan kada se ubere, kasnije je suh i bez sjaja, kožica se lako guli, dosta je promjenjivih boja, obično je svijetloljubičast, vinskicrven ili crveno-ljubičast, ponekad je s primjesama smeđe, sredina je crnkasta ili obrnuto, s oker nijansom, ponekad je mjestimično žuto-zelen, vrlo je rijetko cijela površina maslinastozelena, također je više ili manje svijetlo sivo-smeđ, krem-ružičast, nekad je s hrđastosmeđim mrljama ili crticama, osobito kod formi s kremastim ili rijetko potpuno izblijeđenim tonovima, ali može biti i lijepe svijetle, čiste crvene boje od samog početka kod vrlo rijetkog varijeteta Russula odorata var. rutilans, rub je proziran i narebran. Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast je ili blago batinast, blago je proširen na vrhu, ali ne uvijek, prvo je pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je šuplja, bijel, kasnije mjestimično požuti, zatim i posmeđi. Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s različito dugim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, bijeli, u zrelosti su žuti, sljedeći dan su sa slabim narančastim odsjajem, na kraju su hrđastosmeđi. Spore: Široko su eliptične, sa zašiljenim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, dobro povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7-8.8 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 28-42 x 10-14 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, kratke, 38-52 x 9-13.5 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih hifa, širokih 1.8-4 μm, te višesegmentnih, nepravilno valjkastih, neinkrustiranih dermatocistida, širokih 5-8 μm, rijetko su na završnom segmentu široke do 10 μm; otrusina je žuta (IVc). Meso: Umjereno je debelo i čvrsto, bijelo, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu postupno izrazito požuti, počevši od srži i baze stručka; miris je karakterističan, kompleksan na voće i pelargonije kod vrlo zrelih primjeraka, kao kod žučne krasnice (Russula fellea), medutim nije jako primjetan kod mladih primjeraka, trljanjem listića oslobađaju se neugodni, ali teško definirajući mirisi, poput željeza ili kao kod zaobiđene krasnice (Russula praetervisa), a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, prilično brza i intenzivna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima, po stazama i uz robove cesta, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili grabom, na različitim vrstama tla, preferira topla i sunčana mjesta, u mediteranskom području. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Napomena: Od brojnih malih, lomljivih vrsta s vrlo brojnim dermatocistidama koje spadaju u sekciju Tenellae, razlikuje se po rastu ispod bjelogoričnog drveća, mazavoj i sjajnoj površini klobuka, vrlo promjenjivim bojama, od ružičasto-ljubičaste, vinski crveno-smeđe do djelomično maslinaste (osim svijetle, čisto crvene boje kod vrlo rijetkog varijeteta Russula odorata var. rutilans), srednje žutoj otrusini, oko IVc, umjerenom žućenju mesa, blagom okusu i neobičnom mirisu. Taj miris nije primjetan u mladosti, kada trljanje listića oslobađa slabi i neugodni miris, donekle sličan kao kod zaobiđene krasnice. Tek kasnije, sazrijevanjem plodnih tijela, otkriva se dobro poznata aroma na voće i pelargonije. Mikroskopska analiza, bitna za isključivanje sličnih vrsta, otkriva srednje velike spore s uglavnom zašiljenim bradavicama povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak i pileipelis s višesegmentnim dermatocistidama. Može se zamijeniti s raznim vrstama iz sekcije Tenellae, kao i s vitkim vrstama iz sekcije Polychromae, kao što su grabova krasnica (Russula carpini), koja raste ispod graba, a razlikuje se po zvonolikom klobuku, ranijem i intenzivnijem žućenju mesa, u hrđastooker tonove, debljem i čvršćem mesu, neizraženom mirisu, velikim sporama s izoliranim bodljama, zimzelena krasnica (Russula prinophila), te Russula annae, koja je slična po žućenju mesa, blagom okusu i dekoraciji spora s djelomičnim mrežastim uzorkom, a razlikuje se po bljeđim bojama, od oker-crvenkaste do bakrenosmeđe, ranijem i intenzivnijem žućenju mesa, relativno svijetloj otrusini, kuglastim sporama s nižom dekoracijom, višesegmentnim dermatocistidama, s blako refraktivnim sadržajem. Russula suberetorum je možda najsrodnija vrsta iz podsekcije Puellarinae, a razlikuje se po relativno velikim dimenzijama, klobukom širokim 5-8 cm, otrusini na donjoj granici žute, oko IVa-b, kao kod podvrste Russula lilacinicolor, kraćim i više segmentiranim dermatocistidama, te rastu na vapnenastom tlu ispod zimzelenih hrastova. Lažna mirisna krasnica (Russula parodorata) raste uglavnom ispod hrastova u mediteranskom području, a karakteristična je po srednjoj veličini, suhoj i pomalo baršunastoj kožici klobuka, širim hifama pileipelisa i batinastim dermatocistidama. Linija Odorata uključuje neke vrlo rijetke oblike, kao što su Russula pseudoruberrima, koja je prepoznatljiva po tamnocrvenom klobuku i jače dekoriranim sporama, a koja je najsličnija podvrsti Russula lilacinicolor, s obzirom na sićušnu veličinu (klobuk širok samo 2.5 cm), nešto svjetliju otrusinu i višesegmentne dermatocistide, te Russula lilacinocremea, kojoj su dermatocistidije gotovo u potpunosti bez segmenata, a otrusina svjetlija, oko IVa.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1175. str. Russula odorata Romagn.
Prirodoslovni muzej - Split
