MASLINASTA KRASNICA

Russula olivacea (Schaeff.) Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula olivacea (Schaeff.) Fr. (GBIF ID 9561742)

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinaste boje. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Olive Brittlegill

Klobuk: 6-17 cm širok, čvrst, ali nije tvrd, prvo je skoro kuglast, zatim je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, više je ili manje valovit ili režnjast, kožica obično prelazi listiće, kožica se kratko guli, ponekad do 1/2 promjera, valovit, suh i bez sjaja, fino je baršunast, dosta je promjenjivih boja, ujednačen ili višebojan, vinskicrven, ružičasto-smeđ, ružičasto-ljubičast, vinski crveno-smeđ, smeđ, djelomično ili na većem dijelu žućkasto-zelen, maslinastozelen, nekad je crveno-narančast ili čak siv s mjestimičnim plavičastim nijansama, podsjeća na određene vrste iz podsekcije Griseinae, lako izblijedi u oker na sredini, ali kod vrlo tipičnih primjeraka pigment je obično neravnomjerno, fino pojasasto raspoređen, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 2.3-3.8 cm debeo, valjkast ili batinast, ponekad je sužen na bazi, proširen je na vrhu, prvo je pun, srž je kasnije spužvasta ili grudvasta, u starosti je vrlo jasno hrapav, pahuljast ili raspucan, bijel, s više je ili manje opsežnom ružičastom nijansom, osim na vrhu, međutim ne uvijek, pigment se uglavnom povlači prema gornjem dijelu i rastvara u uskom pojasu ispod listića, na bazi je mjestimično hrđastosmeđ.

Listići: Gusti, široki su do 17 mm, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti, lomljivi, žućkasti u zrelosti, oštrica je cjelovita i iste boje, vrlo je rijetko ljubičasta uz rub klobuka.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim, uglavnom izoliranim bodljama visokim do 1.3 µm, najviše najviše udvojenim ili mjestimično povezanim kratkim grebenima, amiloidne, 7.5-11.2 x 7.3-9.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-65 x 10-14 μm, s dugim sterigmama, cheilocistide su vretenaste, široke 9-15 μm, pileipelis je bez dermatocistida ili inkrustiranih hifa, sastoji se od velikih hifa, širokih 4-6 μm, s relativno kratkim segmentima, od kojih je terminalni tup ili blago sužen, ali češće zadebljan, a zatim s proširenjima do 10-12 μm, a dio ovih hifa izgleda kao primordijalne hife, posebno zato
što je u nekim slučajevima uočena prisutnost refraktivnog sadržaja; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, kasnije umjereno smeđi, počevši od erodiranih dijelova; miris nije izražen ili je blag na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa s fenolom postane ružičasto-ljubičasto, a sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prilično intenzivno narančasto, ponekad sa sivkastom nijansom, u svakom slučaju nešto manje intenzivno nego kod vrsta u podsekciji Heterophyllae.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s bukvom, na vapnenastom i kiselom tlu, nekoliko autora navodi da raste ispod smreke, na više ili manje močvarnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo temeljito termički obrađena, jer sirova ili nedovoljno kuhana uzrokuje ozbiljni gastrointestinalni sindrom trovanja. Nisu poznati slučajevi trovanja kod gljiva koje su bile dovoljno kuhane (najmanje 10 minuta). U ovom se slučaju radi o tzv. lažnom trovanju gljivama uzrokovanom prekomjernim uživanjem pokvarenih gljiva, sirrovih gljiva ili zbog netolerancije na ovu vrstu gljive koja uzrokuje umjerene do teške želučane i crijevne smetnje, mučninu, povraćanje, osjećaj punoće i pritisak u želucu, a vrijeme latencije je 5 minuta do 4 sata.

Napomena: Raste ispod bukve, međutim, Romagnesi navodi da raste ispod smreke, na tresetnim, vlažnim ili otvorenim močvarnim tlima. Prepoznatljiva je po rastu ispod bukve, srednjoj do velikoj veličini, manje ili više hrapavom, baršunastom i lagano pojasasto obojenom klobuku kod tipičnih primjeraka, kožici klobuka koja prelazi preko ruba listića, vrlo promjenjivim bojama, najčešće vinskicrvenoj, ljubičasto-smeđoj ili u različitoj mjeri zelenkastoj, žućkastim zrelim listićima, otrusini oko IVc, stručku s ružičasto-crvenom nijansom, koja se povlači u pojas ispod listića, debelom i čvrstom mesu, koje s fenolom polako postaje ružičasto-ljubičasto, blagom okusu i neizraženom mirisu. Mikroskopski su značajne velike spore s više ili manje izoliranim bodljama, te pileipelis s vrlo širokim hifama od koji neke sliče primordijalnim hifama. Slična je uštavljena krasnica (Russula alutacea), koja se prepoznaje po manjim dimenzijama, rastu ne isključivo ispod bukve i nikada ispod crnogoričnog drveća, glatkijoj i svjetlijoj površini klobuka, koja nije baršunasta ili pojasasto obojena, sporama s niskim bradavicama, dobro povezanim grebenima koji tvore mrežasti uzorak. Gotovo identična vrsta izvan podsekcije je gorka krasnica (Russula amarissima), vrlo rijetka vrsta iz podsekcije Lepidinae, prepoznatljiva po svjetlijim listićima, krem otrusini, naknadnoj promjeni boje u šafranastožutu, vrlo slaboj reakciji s fenolom i vrlo neobičnom, gorkom okusu.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 806. Maslinasta krasnica (Russula olivacea (Schff. ex Secr.) Fries); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1459. str. Russula olivacea (Schaeff.) Pers.