|
JASIKINA LJUTICA
Russula pelargonia Niolle
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula pelargonia Niolle (GBIF ID 2551511)
Etimologija: pelargonius (lat.) = pelargonia (jasika). Po mirisu. Engleski naziv: Pelargonium Brittlegill Klobuk: 2.5-7 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, kožica se lako guli do 1/2 promjera ili malo više, gotovo je gladak, ponekad je vlažan i sjajan, kao i bez sjaja, čak i gotovo baršunast, svijetlo sivkasto-ljubičast ili ljubičasto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, mjestimično je krem-sivkast, rjeđe je vinskicrven, plavkasto-ljubičast, često je sa svjetlijim mrljama i oker na sredini, može biti zeleno-siv, rijetko je limunastožut ili zelenkast (Russula pelargonija var. citrinovirens), rub je gladak, kasnije je uočljivo narebran i raspucan. Stručak: 2-7 cm visok i 0.5-1.3 cm debeo, valjkast ili umjereno batinast, blago je proširen na vrhu, naboran, prvo je pun, kasnije je srž mekana i grudvasta, bijel, po vlažnom je vremenu sivkast. Listići: Prilično su gusti, široki su 3-5 mm, tanki, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bjelkasti, sa sivkasto-krem odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje. Spore: Široko su eliptične, s više ili manje šiljastim, stožastim bradavicama visokim do 1 µm, prilično povezanim spojnim grebenima koji tvore djelomični ili nejasni mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9 x 5.7-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-44 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste, 40-65 x 9-12,5 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od jednostavnih, tupih dlačica, širokih 2.5-4.6 μm, te valjkastih, jednosegmentnih ili višesegmentnih dermatocistida, širokih 6-9 μm; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b). Meso: Osrednje je debljine i čvrstoće, lomljivo, bijelo, provodnjeno je sivkasto; karakterističnog je dosta izraženog mirisa na pelargonije, starenjem se razvijaju arome na usoljene inćune ili sušeni bakalar, a okus je umjereno ljut. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je manje ili više brza i intenzivna, ponekad je vrlo slaba. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u svijetlim bjelogoričnim šumama, rubovima šuma i po močvarama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće topolom, jasikom (Populus tremula) ili bijelom topolom (Populus alba), hrastom, kestenom, grabom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa. Napomena: Miris koji mikolozi definiraju kao protrljano lišće pelargonije relativno je čest u rodu Russula, ali samo kod opisane vrste i kod nekih drugih vrsta u podsekciji Violaceinae pojavljuje se s takvom čistoćom i intenzitetom da se lako prepoznaje. Međutim, stara plodna tijela, zbog dehidracije i truljenja, vrlo rano razvijaju različite intenzivne mirise koji podsjećaju na haringe ili usoljene inćune. Opisana je vrsta malih dimenzija i lomljiva, s više ili manje svijetloljubičastim ili ljubičasto-sivkasto-smeđim klobukom, ponekad je zelenih nijansi (potpuno žućkast ili žuto-zelen kod Russula pelargonija var. citrinovirens). Kako bi se izbjegla zamjena sa sličnim vrstama iz sekcije Tenellae, treba obratiti pozornost na već opisani miris, ljuti okus, meso koje posivi zbog vlage, bjelkaste listiće, kasnije sa sivkasto-krem odsjajem, svijetlokrem otrusinu i promjenjivu reakciju s gvajakovom tinkturom. Varijetet Russula pelargonia var. intermedia raste ispod topola na pjeskovitom tlu, miriše na cedar, ima gotovo blag okus i gotovo grebenaste spore. Slične su lomljiva krasnica (Russula fragilis), koja ima nepromjenjivo meso, miris na kolače i fino erodiranu oštricu listića, Russula clariana, koja je većih dimenzija, rub klobuka je samo blago narebran, meso izraženije posivi, spore su gotovo kuglaste, sa nižom je dekoracijom i razvijenijim mrežastim uzorkom, reakcija sa gvajakovom tinkturom je brza i raste isključivo ispod bijele topole, te ljubičasta krasnica (Russula violacea), koja je prepoznatljiva po dominaciji zelenog pigmenta, mesu koje blago požuti i sporama s izoliranim bradavicama.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 587. str., Russula pelargonia Niolle
Prirodoslovni muzej - Split
