Russula persicina - created on September 2017 in Trento, Trentino-Alto Adige, Italy by aiardi_andrea

NETAKNUTA KRASNICA

Russula persicina Krombh.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula persicina Krombh. (GBIF ID 2551354)

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva. Po boji.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, površina je hrapava i sa sitnim izbočinama, osobito na sredini, kožica je priraštena, teško se guli samo na kraju ruba, vlažan i sjajan, zatim je suh, ponekad je čim se ubere bez sjaja i malo baršunast kada se ubere, prekrasne je čiste ružičasto-crvene do krvavocrvene boje kao kod krvave krasnice (Russula sanguinea), sa svijetlooker mrljama ili uglavnom mijenja boju od središta prema rubu, cijela površina može biti krem ili prljavo bijela, a ponekad i žuta (Russula persicina f. alboflavella), rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna tanak, uglavnom je gladak, rijetko je vrlo kratko narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2.5 cm debeo, ponekad je ekscentričan, varijabilnog je oblika, više je ili manje valjkast, sužen ili malo batinast na bazi, pun, pahuljast, osobito na gornjem dijelu, bijel, veći ili manji dio je sa ružičasto-crvenom nijansom, malo posivi zbog upijanja vode, malo požuti kada se osuši.

Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, slabo su povezani na bazi s poprečnim žilicama, lomljivi, bjelkasti, zatim su izraženo kremasti.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim bradavicama visokim 0.4-0.8 µm, donekle lančano povezanim kratkim grebenima i rijetkim spojnim linijama koji tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 6.6-8.6 x 5.4-7 µm, bazidija su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 7,5-11 μm, cheilocistide su brojne, glomazne, 50-140 x 10-13 μm, kožica klobuka sastoji se od jednostavnih, tupih dlačica, širokih 2-4 μm, te brojnih, valjkastih ili batinastih dermatocistida, mjestimično stisnutih poput vrata, širokih 4-12 μm; otrusina je krem (IIc).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka i na erodiranim mjestima je crveno, promočeno blago posivi, osobito u kori stručka, osušeno postane žuto-smeđe; miriše blago na kokos kao kod paprene krasnice (Russula emetica), a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa fenolom polako svijetlosmeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, brza i intenzivna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom, hrastom plutnjakom, ali i listopadnim hrastovima, kestenom ili grabom, na vapnenastom tlu, često u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Determinira se po rastu ispod bjelogoričnog drveća, čisto crvenoj boji klobuka, mogućoj prisutnosti istog pigmenta na stručku, tvrdoj konzistenciji, ljutom okusu, krem otrusini, malim bradavičastim ili umjereno grebenastim sporama i velikim jednosegmentnim dermatocistidama. U kompleksu opisane vrste zabilježena je određena varijabilnost u kompaktnosti plodnog tijela, razmaku i spoju listića sa stručkom, zasićenosti boja, promjeni boje mesa, ovisno o vremenskim uvjetima, neprozirnosti ili sjaju i guljenju kožice klobuka, obliku, veličini i dekoraciji spora te sastavu kožice klobuka. Stoga je vrsta podijeljena na nekoliko različitih varijeteta ili formi, od kojih su najpoznatiji Russula persicina var. rubrata, koji se prepoznaje po neprozirnoj i hrapavoj površini klobuka, koji je žive crvene boje, kožici koja se teško guli i crvenkastom mesu ispod kožice, te Russula persicina var. intactior, koji raste tipično na vlažnim staništima ispod breze, ima izrazito promjenjivu boju klobuka te mekše meso koje više posivi. Ključ za razumijevanje posljednjeg varijeteta je u staništu, budući da je riječ o vrsti koja raste tipično na vlažnom tlu, gdje bi hidratacija, uz pojavu sivljenja, olakšala blijeđenje boja i omekšavanje tkiva, kao primjerice kod varijeteta tamnopurpurne krasnice Russula depallens var. atropurpurea. Russula persicina f. alba, koja raste ispod vrbe na pjeskovitom tlu, razlikuje se po bjelkastoj ili svijetloružičastoj boji. Slične su određene forme izblijedjele krasnice (Russula exalbicans) i žutopjegave krasnice (Russula luteotacta), određene vrste sa crvenim klobukom iz podsekcije Sardoninae, Maireijeva krasnica (Russula nobilis), te druge predstavnice linije Emetica. Srodna krvava krasnica prepoznatljiva je po rastu ispod crnogoričnog, a ne bjelogoričnog drveća, te po nešto tamnijoj otrusini. Žutopjegava krasnica razlikuje se po bijeloj otrusini, razmaknutim listićima koji se jasno spuštaju po stručku i koji uglavnom požute na oštećenim mjestima. Barska krasnica (Russula helodes) je karakteristična za kisele crnogorične šume sa tresetnom mahovinom, nešto je većih dimenzija, izrazito posivi i ima neprozirnu, čak i baršunastu površinu klobuka kada se osuši. Izblijedjela je krasnica po mesu i stručku koji posive, te rastu u vlažnim staništima ispod breza slična varijetetu Russula persicina var. intactior. Kompleks opisane vrste sastoji se od više formi, koje nisu sve poznate i njihov taksonomski status tek treba razjasniti.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 841. Netaknuta krasnica (Russula persicina var. intactior (J.Schff.) Romagnesi); 881. Malopjegava krasnica (Russula persicina var. rubrata Romagnesi); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 667. str., Russula persicina Krombholz