|
RAULTOVA KRASNICA
Russula raoultii Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula raoultii Quél. (GBIF ID 2551464)
Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Engleski naziv: Pallid Brittlegill Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, ubrzo zatim se izravna i blago ulegne na sredini, nepravilan, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan je i sjajan, više je ili manje limunastožut, u starosti često izblijedi počevši od ruba, ponekad je od početka potpuno bijel, po nekim autorima je čak i zelenkast, rub je valovit, u starosti je narebran i iskrzan. Stručak: 2.5-5 cm visok i 0.6-1.6 cm debeo, više je ili manje valjkast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, svilenkast i sjajan, sitno je naboran, bijel, kasnije je sivkast i malo tamniji na na vrhu nabora zbog upijanja vode. Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, kasnije su prilično razmaknuti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bijeli, oštrica je cjelovita i iste boje. Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim tankim spojnim lijama koje tvore gotovo potpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7-8.5 x 5.5-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-44 x 6-11 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, 50-90 x 6.8-13 μm, pileipelis se sastoji od razgranatih hifa, suženih na vršnom segmentu, širokih 3-5.8 μm, te brojnih jednosegmentnih, više ili manje batinastih dermatocistida, širokih 5-9.5 μm; otrusina je bijela (Ia). Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, bijelo, u klobuku je prilično lomljivo, nepromjenjive je boje; miriše lagano na kokos, a okus je izraženo ljut, isti kao kod paprene krasnice (Russula emetica). Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u stručku u dodiru s željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, sa formalinom svijetloružičasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je prilično brza i intenzivna. Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom, zabilježena je i ispod crnogoričnog drveća, jele i smreke. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva zbog ljutog okusa mesa, a po nekim je autorima i malo otrovna. Napomena: Ova je krasnica karakteristična po maloj veličini, umjerenoj mesnatosti i čvrstoći, vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, obično žućkastoj na sredini i više ili manje bjelkastoj na rubu, izrazito narebranom rubu, bijelom stručku, koji blago posivi ili potamni na vrhu nabora, bijelim listićima koji ispuštaju otrusinu iste boje, jako ljutom okusu, slabom mirisu na kokos, kao kod vrsta u liniji Emetica, sporama s finim mrežastim uzorkom i pileipelisu koji se sastoji od ne previše tankih, suženih ili zadebljanih hifa, te uglavnom jednosegmentnih dermatocistida. Poznata je kao simbiont bjelogoričnog drveća, koja preferira umjereno kisela ili vapnenasta tla. Navodi se da raste ispod hrasta, bukve, kestena, u mješanim sastojinama johe i breze. Iznenađujuće je da Blum (1962.) navodi da uglavnom, ako ne uvijek raste ispod crnogoričnog drveća, Einhellinger (1985.) navodi planinske šume bukove i jele, dok Shaffer (1975.) navodi da u Sjevernoj Americi raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Velika je vjerojatnost da može biti i zelenkaste boje, jer su žute vrste obično kontaminirane i nekim drugim pigmentima, crvenim kod sunčane krasnice (Russula solaris) i ljubičastonoge krasnice (Russula violeipes), zelenkastim kao kod opisane vrste ili s oba pigmenta kod okerzelenkaste krasnice (Russula citrinochlora). Može se zamijeniti s malim i lomljivim žutim vrstama iz linije Citrina ili s vrstama iz linije Atropurpurea, posebno Russula poikilochroa i lomljivom krasnicom (Russula fragilis). Nadalje, potpuno izblijeđeni primjerci makroskopski se ne razlikuju od sličnih vrsta iz linije Emetica, od kojih je vjerojatno najsličniji varijetet lomljive krasnice Russula fragilis var. gilva, koji je prepoznatljiv po fino erodiranim listićima na prerezu, mirisu na kolače i negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Sunčana krasnica karakteristično raste ispod bukve, klobuk je obično življe i zasićenije žute boje, ponekad je s narančastim tonom na sredini klobuka, otrusina je tamnokrem, a miris specifičan. Russula poikilochroa f. eliochroma je kompaktna, ima slabo ili nimalo narebran rub klobuka, umjereno ljuti okusom mesa, prilično sporo reagira s gvajakovom tinkturom i raste ispod hrastova. Russula pseudoraoultii je lako prepoznatljiva po rastu u tresetnoj mahovini (Sphagnum), sivljenju stručka, većim sporama, valjkastim hifama, karakteristikama koje isključuju sličnu okerzelenkastu krasnicu, koja se razlikuje po svijetlokrem otrusini.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 538. str., Russula raoultii Quélet
Prirodoslovni muzej - Split
