ROMELLIJEVA KRASNICA

Russula romellii Maire

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula romellii Maire (GBIF ID 2551577)

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, pravilan, kožica se guli više od 1/2 promjera, naboran, osobito prema sredini, mazav i sjajan kada se ubere, nešto manje po suhom vremenu, ljubičast do vinski crveno-ljubičast, rub je crveniji, rijetko je mjestimično tamnosmeđ ili sa žućkastom ili žuto-zelenom sredinom, ali i potpuno ružičasto-ljubičast ili maslinastozelen, u nekim slučajevima je mjestimično sivo-plavkast, vrlo je rijetko čitav žut ili relativno čiste i zasićene crvene boje, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1.4-3.5 cm debeo, često je batinast, ponekad je gotovo valjkast, dosta je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta u u različitoj mjeri šuplja, bijel, nikada nije sa crvenkastom nijansom, kasnije je često oker na bazi.

Listići: Gusti, trbušasti, široki su 8-14 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, račvasti su uz stručak i uz rub klobuka, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, najprije su krem, na kraju su žućkasti i s narančastom nijansom.

Spore: Široko su eliptične, s više ili manje je oštrim stožastim bradavicama visokim do 1 µm, rijetko više, djelomično povezanim grebenima koji tvore prilično gusti i uglavnom zatvoreni mrežasti uzorak, djelomično su amiloidne, 7.2-9.6 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, više su ili manje batinaste, 35-55 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, 60-90 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od dobro razgranatih hifa, sa suženim ili djelomično zašiljenim vrhom, širokim 3-5 μm, te valjkastih, tankih i raspršenih dermatocistida, s trbuhom od samo 4-7 μm, s neprozirnim sadržajem; otrusina je tamnožuta (IVd).

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je malo limunastožuto; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je potpuno blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, s fenolom tamnosmeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom ili grabom, na raznim vrstama tla, češće na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedna je od velikih i najčešćih krasnica koje rastu u velikim, sjenovitim šumama bukve. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, glatkom i više ili manje sjajnom klobuku, čvrstom mesu, neizraženom mirisu i blagom okusu mesa, te žućkasto-narančastim listićima u zrelosti, koji oslobađaju tamnožutu otrusinu. Mikroskopski je među najkarakterističnijim vrstama, zbog srednje velikih spora, s gotovo potpunim mrežastim uzorkom i pileipelisom koji se sastoji od više ili manje suženih ili zašiljenih hifa, te dermatocistida koje je teško locirati zbog malih dimenzija i slabe refrakcijske prirode njihovog sadržaja. Klobuk je kod tipične forme ljubičast do ružičasto-ljubičast, sa žutim nijansama na sredini. Karakteristična je izražena polikromija, vrlo je rijetko maslinastozelen, smećkast ili potpuno žut. Slične su kratkonoga krasnica (Russula curtipes), koja je ujednačenije obojena, crveno-ružičasta do crveno-ljubičasta, ponekad je smeđeg tona, vrlo zdepasta, s otrusinom na donjoj granici žute, oko IIIc ili IVa, krupnim i ponekad račvastim hifama pileipelisa, Russula aurata f. axantha, koja može biti ljubičasta, ružičasto-ljubičasta ili vinskicrvena, a prepoznatljiva je po relativno svijetlim listićima i otrusini, lomljivijem mesu, kožici bez sjaja, te brzoj i intenzivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, te rijetka Russula pseudoromellii, s nijansama bližim vinskicrvenom spektru, manje glatkom i sjajnom kožicom klobuka, manje širokim i razmaknutijim listićima, svijetložutom otrusinom, jedva IVb, te sporama s istaknutijim bodljama i slabije razvijenim mrežastim uzorkom.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 880. Romellijeva krasnica (Russula romellii R.Mre.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 981. str. Russula romellii Maire