![]() |
CRVENA KRASNICA
Russula rubra (Lam.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula rubra (Krombh.) Bres. (GBIF ID 9770228)
Etimologija: rubra (lat.) = crvena. Po boji klobuka. Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se teško guli samo na rubu, najviše do 1/3 promjera, suh i bez sjaja, sitno je baršunast, izraženije na rubu, karmincrven kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), obično je svjetliji na rubu, može biti i lijepe, nježne ružičaste boje, osušen je s ljubičastom nijansom, izblijedi do kremaste boje na većim ili manjim područjima, rub je gladak, nije narebran. Stručak: 4-9 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast ili batinast, malo je sužen na bazi, proširen je na vrhu, osobito kod razvijenih primjeraka, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, bjelkast, kasnije često posivi zbog upijanja vode, nikada nije sa crvenkastom nijansom. Listići: Gusti, prilično su široki, tanki, rijetko su račvasti, suženi su uz stručak, prirasli, nekad izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, krem, kasnije su oker i sa slabim sivkastim odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje. Spore: Gotovo su kuglaste, sa polukuglastim, ponekad gotovo izoliranim bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, donekle povezanim ponekad dugim i razgranatim grebenima koji tvore zebrasti do djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.4-9 x 6.5-7.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-54 x 9-11.5 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, s vršnim produžetkom, široke do 13 μm, kožica kolobuka sastoji se od često tankih dlačica, širokih 2.6-6.3 μm, te brojnih višesegmentnih, uglavnom tupo valjkastih ili djelomično batinastih, inkrustiranih dermatocistida, prilično varijabilne veličine i oblika, s trbuhom širokim 5.5-10 μm; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c). Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je nešto mekše, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, ubrzo postane sivkasto zbog vlage, osobito u stručku, a u srži oker; miriše na med kao kod krhke krasnice (Russula veternosa), a okus je dosta ljut. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je varijabilna, često je pozitivna, a ponekad vrlo slaba. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Napomena: Raste u bjelogoričnim šumama hrasta, kestena i hrasta crnike, te u svijetlim šumama bukve. Prepoznatljiva je po fino baršunastoj površini klobuka, prekrivenoj bijelim pahuljama kao kod tvrde krasnice. Klobuk je više ili manje žive crvene boje, ali relativno neujednačene, ponekad blijedi do ružičasto-crvenih tonova, rub nije narebran, otrusina je oker, što je uočljivo na listićima zrelih primjeraka, meso posivi kada je promočeno, okus je izrazito ljut, miris ugodan na med kao kod krhke krasnice, a spore su gotovo kuglaste, s niskim i rijetko grebenastim bradavicama, te velikim inkrustiranim dermatocistidama. Slična je tvrda krasnica, koja nema ljuto meso, stručak je često s ružičasto-crvenom nijansom, otrusina je vrlo svijetla, svijetlokrem (IIa), meso je tvrdo, ne posivi ili malo požuti, a boje klobuka ponekad teže prema crveno-narančastoj ili žutoj boji, što se nikada ne događa kod opisane vrste. Po priraštenoj kožici klobuka, živoj crvenoj boji i žućkastom odsjaju zrelih listića može biti sličan varijetet netaknute krasnice Russula persicina var. rubrata, međutim otrusina je krem, a ne oker boje, miris je slab, a okus ljut kao kod linije Emetica, površina je malo ili nimalo baršunasta, bez pahulja, dok je stručak često s ružičasto-crvenom nijansom. Slična žutocrvena krasnica (Russula rutila) ima žutu otrusinu, meso je nepromjenjivo, miris nije izražen, a površina klobuka je bez pahulja.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 771. str., Russula rubra (Lamarck ex Fries : Fr.) Fries