CRVENO-BIJELA KRASNICA

Russula rubroalba (Singer) Romagn.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula rubroalba (Singer) Romagn. (GBIF ID 2551206)

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 6-12 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se obično guli samo na rubu, a ponekad do 1/2 promjera, u početku je vlažan i relativno sjajan, zatim je suh i bez sjaja, crven, sredina može biti izblijeđena do krem-oker boje ili obrnuto, crnkasta kod većih zasićenja, a drugi put izrazito svijetla, samo ružičasta ili čak potpuno krem s oker mrljama (Russula rubroalba var. albocretacea), najrjeđe je ružičasto-narančast s crvenkastim odsjajem, gotovo ujednačeno svijetlo limunastožut, poput žute forme Romellijeve krasnice (Russula romellii), oker-narančast s crveno-ljubičastim odsjajem, ružičasto-smećkast, tamniji na sredini i ružičast na rubu, rub je gladak, vrlo je slabo narebran u starosti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-3 cm debeo, robustan, više je ili manje valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta i uglavnom slabo šupljikava, bijel, kasnije je lagano sivkast, u starosti je oker-smeđ na bazi.

Listići: Prilično su gusti, dosta su široki, izmiješani su s lamelulama, prilično su debeli, zbog debljine djeluju zbijeno, suženi su ili zaokruženi uz stručak, prirasli, s ravnom ili vijugavom oštricom, vrlo su lomljivi, u mladosti su bijeli, kasnije su žuti i s jasnim narančastim odsjajem.

Spore: Široko su eliptične, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, rijetko povezanim grebenima koji tvore prilično veliki i zadebljani mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 6.4-8.6 x 5.6-7.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-56 x 8-12 μm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, približno su iste debljine, pileipelis se sastoji od razgranatih dlačica, suženih ili više ili manje zašiljenih na vrhu, širokih 4-5 μm, te vrlo rijetkih ili brojnih valjkastih, tupih dermatocistida, 0-2-segmentnih, širokih 4-7 μm; otrusina je tamnožuta (IVd).

Meso: Debelo, čvrsto, u početku je čak i tvrdo, bijelo, na prerezu malo potamni; miris nije izražen, kasnije je nekad malo aromatičan, na konzervirane rajčice kao kod starih primjeraka žumanjčane krasnice (Russula risigallina), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, s fenolom sporo posmeđi, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, najčešće u simbiozi s hrastom, na vapnenastom ili glinenastom tlu, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Raste ispod svih vrsta hrastova u društvu s jestivom krasnicom (Russula vesca), ljubičastozelenom krasnicom (Russula cyanoxantha) i nekoliko drugih slično ranih vrsta. Prepoznatljiva je po staništu ispod bjelogoričnog drveća, srednjoj veličini, znatnoj čvrstoći plodnog tijela, manje ili više sjajnom klobuku, lijepe, prilično svjetle i čiste boje, rijetko je s bakrenim odsjajem ili svijetlonarančast, glatkom rubu, žumanjčanožutim listićima u zrelosti, koji oslobađaju tamnu otrusinu, oko IVd, stručku uvijek bez crvene nijanse, odsutnosti ljutine mesa i vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom. Russula rubroalba var. albocretacea je s potpuno svijetlim, krem-oker klobukom. Obojenonoga krasnica (Russula tinctipes) je vrlo slična po obliku i robusnosti, ali se razlikuje po svjetlijoj otrusini, oko IVb i pozitivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Russula aurata f. axantha je manje mesnata i robusna, sa svjetlijom otrusinom, na donjoj granici žute, te brzom i intenzivnom reakcijom s gvajakovom tinkturom. Romellijeva krasnica (Russula romellii) je slična po izgledu, kao i mikroskopskim značajkama. Budući da je priroda pigmenata očito glavni kriterij za razlikovanje vrsta, proces identifikacije čini se posebno teškim u slučajevima izblijeđivanja i rijetkih crvenih oblika Romellijeve krasnice. Dok se prepoznatljivost opisane vrste temelji na reakciji s gvajakovom tinkturom, kuglastim sporama, dekoraciji spora i suhom i toplom staništu u mediteranskom području, reakcija s gvajakovom tinktorom kod Romellijeve krasnice je nepredvidiva, često je pozitivna, iako općenito nije brza, spore su izrazito duguljaste, dekoracija spora je varijabilnija, nekad je vrlo izražena, a rjeđe raste u mediteranskom području i nešto se kasnije pojavljuje.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 991. str. Russula rubroalba (Singer) Romagn.