Russula sanguinea - created in Finland by Allar Antson

KRVAVA KRASNICA

Russula sanguinea Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula sanguinea Fr. (GBIF ID 3359736)

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i ulegnut na sredini, često je režnjast, valovit, kožica se vrlo kratko ili nimalo ne guli, slabo je mazav po vlažnom vremenu, brzo je suh i neproziran, gotovo je ujednačeno krvavocrven, ružičasto-crven do sivkasto-crven, mjestimično je druge boje, čak i oštro ograničeno, rijetko potpuno izblijedi do kremaste, sivkaste ili žućkaste nijanse, rub je tanak, na kraju je malo narebran, a žljebovi su široki i kratki.

Stručak: 3-8 cm visok i 1.3-2.8 cm debeo, često je ekscentričan, robustan, valjkast ili sužen na vrhu, naboran, pun, kasnije je pregradasto šupalj, bijel, tipično je s ružičasto-crvenom nijansom, rijetko je sa mjestimičnim žutim mrljama, po vlažnom je vremenu malo sivkast.

Listići: Gusti, tanki, uski, prirasli su ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su ili nimalo račvasti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, ponekad su na bazi povezani s malo poprečnih žilica, lomljivi, oštrica je glatka, svijetlokrem, rijetko su žuti na oštećenim mjestima.

Spore: Jajolike do široko eliptične, sa bodljama visokim do 0.8 µm, donekle povezanim grebenima i spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 6.6-9.6 x 5.6-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-54 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, s trbuhom širokim do 16 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tupih, tankih dlačica, širokih do 2.2-3.4 μm, te vrlo dugih, valjkastih, često u obliku boce ili glavičastih, jednosegmentnih dermatocistida, od kojih su najveće višesegmentne, široke 4-8 μm; otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, ispod intenzivnije obojenih dijelova je ružučasto-crveno, ponekad je žuto po suhom vremenu (na oštećenim dijelovima), provodnjeno je malo sivkasto; miris je slab na voće, a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) poružičasti, reakcija sa amonijakom je negativna, a sa gvajakovom tinkturom brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i u jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom ili arišem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Iako se krasnice paprenog okusa smatraju otrovnim, konzumacija ove vrste uglavnom ne izaziva nikakve probavne probleme.

Napomena: Jedna je od najkarakterističnijih simbionta borova. Karakteristična je po srednjoj veličini, više ili manje hrapavoj, brzo neprozirnoj površini klobuka, prekrasnoj krvavocrvenoj boji, koja s vremenom blijedi u ružičaste tonove, kožici klobuka koja se teško guli, tankom rubu, glatkom ili slabo narebranom u starosti, listićima koji se vrlo kratko spuštaju po stručku, tamnokrem sporama, stručku koji je često sa ružičasto-crvenom nijansom, jakom paprenom okusu i slabom mirisu. Površinski dijelovi mogu izraženo požutjeti u vrlo suhim uvjetima, osobito listići, počevši od ozlijeđenih dijelova (Russula sanguinea subsp. rosacea). Ovaj fenomen je uočen osobito kod nezrelih plodnih tijela, ostavljenih neko vrijeme na tlu nakon berbe. Meso može znatno posivjeti kod primjeraka koji su rasli na glinenastom tlu ili nakon obilnih kiša. Može se zamijeniti s netaknutom krasnicom (Russula persicina), žutopjegavom krasnicom (Russula luteotacta) i s raznim drugim vrstama iz podsekcije Sardoninae sa crvenim klobukom, kao što je crvenonoga krasnica (Russula rhodopus), koja je prepoznatljiva po glatkijoj i sjajnijoj, kao lakiranoj površini klobuka, zaokruženim i ponekad slobodnim listićima uz struča, te staništu u hladnim crnogoričnim šumama (obje vrste mogu rasti ispod bora, a rjeđe ispod smreke ili ariša). Barska krasnica (Russula helodes) razlikuje se po izraženom sivljenju mesa i rastu na močvarnom terenu. Druga slična vrsta je netaknuta krasnica (Russula persicina) (osobito Russula persicina var. rubrata), koja raste ispod bjelogoričnog drveća.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 827. Krvava krasnica (Russula sanguinea (Bull. ex St.Amans) Fries)