![]() |
![]() |
SARDONIKS KRASNICA
Russula sardonia Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula sardonia Fr. (GBIF ID 2551274)
Etimologija: sardonion (gr.) = biljka s reskim okusom. Po okusu. Engleski naziv: Primrose Brittlegill Klobuk: 4-9.5 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije se otvori i blago ulegne na sredini, isprva je ponekad sa središnjom grbicom koja se kasnije najčešće spljošti, kožica je priraštena i vrlo kratko se guli, malo je naboran, vlažan kada se ubere, brzo se osuši i postane bez sjaja, lijepe je crveno-ljubičaste ili ružičasto-crvene boje, može biti ujednačeno obojen, ali je češće s nejasnim mrljama na svijetlo sivo-zelenoj ili ružičasto-sivoj pozadini, ponekad je opsežnije sivo-zelen, s laganim ljubičastim tonom, rijetko je potpuno žut (Russula sardonia var. mellina) ili čak maslinastozelen (Russula sardonia f. viridis), rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran. Stručak: 3-9 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast do gotovo vretenast, nije proširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i šupljikava, bijel, kasnije je tipično sa ružičasto-ljubičastom nijansom (pigment je posvijetljen bjelkastim pahuljama), nekad je sa limunastožutom nijansom. Listići: Gusti, široki su 4-5 mm, tanki, rijetko su račvasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, krem, sa limunastožutim su odsjajem, u mladosti izlučuju vodenaste kapljice. Spore: Široko su eliptične, sa tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.7 µm, djelomično povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9 x 5.8-7.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 8-11.5 μm, cheilocistide su brojne, vrlo duge, vretenaste, s kraćim su ili dužim vršnim produžetkom, 8-12 μm, kožica klobuka sastoji se od tupih dlačica, širokih 2.8-4 μm, te nepravilno valjkastih, jednosegmentnih dermatocistida, širokih 3.3-6 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d). Meso: Debelo, polučvrsto, bijelo, ispod kore stručka je limunastožuto; miriše na voće, a okus je jako ljut. Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru sa amonijakom ili KOH postanu ružičasti (reakcija je sporija na površini nego iznutra), a reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama i u močvarnim područjima u simbiozi s borom, pronađe se i na višim nadmorskim visinama, na vapnenastom ili pjeskovitom tlu. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog jako ljutog okusa mesa. Napomena: Prepoznatljiva je po staništu u šumama bora, mogućoj grbici na sredini klobuka, tvrdoći plodnog tijela, limunastožutim listićima i mesu ispod kore stručka, izrazito ljutom okusu i pozitivnoj ružičastoj reakciji s amonijakom. Izgledom je negdje između breganke (Russula nitida) i pupače (Russula caerulea). Ako se zanemare limunastožuti pigment, grbica na sredini klobuka ili kemijske reakcije lako se zamijeni sa debelom krasnicom (Russula torulosa), koja je gotovo ista i po mikroskopskim karakteristikama i staništu u šumama bora, a prepoznatljiv je po zdepastijem izgledu, nedostatku grbice na sredini klobuka, umjereno ljutom okusu mesa i listićima bez žutih nijansi koji reagiraju negativno u dodiru sa amonijakom. Romagnesi je također opisao sinonim Russula drimeia, koji se od tipične vrste razlikuje po crveno-ljubičastom klobuku, mesu bez limunastožutih nijansi i negativnoj reakciji sa amonijakom. Slične su i Queletova krasnica (Russula queletii), koja je relativno vitkija, obično raste ispod smreke ili jele, nema grbicu na sredini klobuka, a listići i meso su ujednačeno obojeni, te šupljonoga krasnica (Russula cavipes), koja je bez ljubičastog pigmenta na stručku i limunastožutog na listićima, miriše na pelargonije, stručak kasnije uočljivo požuti i raste ispod jele ili smreke, obično na vapnenastom tlu.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 873. Sardoniks krasnica (Russula sardonia Fr. ss. Melz. & Zv.), Sinonim: Russula drimeia Cke.; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 631. str., Russula sardonia Fries