![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() |
SUNČANA KRASNICA
Russula solaris Ferd. & Winge
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula solaris Ferd. & Winge (GBIF ID 2551329)
Etimologija: solaris (lat.) = sunce. Po boji. Engleski naziv: Sunny Brittlegill Klobuk: 3-6.5 cm širok, najprije je polukuglast ili konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, kožica se guli samo do 1/2 promjera, gladak, hrapav na sredini, vlažan i sjajan, limunastožut, zlatnožut, često je s laganom narančastom ili žućkasto-smeđom nijansom na sredini, na rubu je svjetliji, rijetko je ujednačeno merelično narančast kao kod forme žumanjčane krasnice Russula lutea f. batschiana, a još rjeđe bjelkasto-kremast i crvenkast na sredini, rub je gladak, u starosti je dugo narebran. Stručak: 4-6.5 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast do batinast, blago je proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo pamučasta pa šuplja, bijel, mjestimično je sa žuto-smećkastim mrljama, osobito na dnu. Listići: Dosta su gusti, široki su 4-8 mm, bez lamelula, tanki, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, vrlo su lomljivi, najprije su bijeli, kasnije su krem. Spore: Široko su eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.5-1 µm, 7-9 x 5.5-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-44 x 9-11.5 μm, cheilocistide su vretenaste, s trbuhom širokim do 14 μm, pileipelis se sastoji od tupih, fleksibilnih, vrlo tankih hifa, širokih 1.5-3.4 μm, sa dugim segmentima, te tupih, valjkastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 4-8 μm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.5 (9.2) × (5.4) 5.9 - 6.8 (7.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.7 × 6.4 µm, Qav = 1.2); otrusina je krem (IIb-c). Meso: Mekano, spužvasto, kasnije je vrlo lomljivo, bijelo, na prerezu rijetko lagano mjestimično posmeđi u određenim uvjetima; miris je neobičan, samo je ponekad blag na voće, u starosti je karakterističan na kisele krastavce ili senf kada se počne sušiti, a okus je izrazito ljut. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je intenzivna, ali često spora. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi isključivo s bukvom, obično na vapnenastom tlu. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa. Napomena: Ova prekrasna krasnica prepoznatljiva je po staništu, malim dimenzijama, slaboj čvrstoći, prekrasnoj limunastožutoj boji klobuka, ujednačenoj ili s oker-smećkastom sredinom ili potpuno marelično narančastoj, dugo narebranom rubu, ljutom okusu mesa, neobičnom mirisu i otrusini na granici između krem i oker boje. Ponekad, vrlo rijetko, može pokazati zanimljive varijacije boje. Uobičajeni žuti klobuk ponekad može biti crveno-smeđ na sredini, rijetko je potpuno marelično narančast ili bjelkasto-krem s karmincrvenom nijansom na sredini. Osim po boji, ova se vrsta vrlo lako determinira po staništu, vanjskoj fizionomiji, gotovo oker stručku i sporama dekoriranim s izoliranim bodljama, koje su također karakteristične za vrste u liniji Citrina, kao i cijeloj sekciji Russula. Srodne vrste iz linije Citrina razlikuju se prvenstveno po bijeloj otrusini, a jedina je iznimka okerzelenkasta krasnica (Russula citrinochlora), rijetka vrsta koja raste ispod breze i crnogoričnog drveća, uglavnom na sjeveru Europe. Raultova krasnica (Russula raoultii) prepoznatljiva je po općenitoj vezi s bjelogoričnim drvećem, isključivo bijelim listićima i otrusini, općenito svjetlijem klobuku i slabom mirisu na kokos. Russula poikilochroa f. eliochroma raste u šumama listopadnih i zimzelenih hrasta, a prepoznatljiva je po debljem mesu, neizraženom mirisu, jedva primjetnoj ljutini, gotovo nenarebranom rubu klobuka, te bijelim listićima i otrusini. Žućkasta forma netaknute krasnice Russula persicina f. alboflavella također je izrazito ljutog okusa, s krem otrusinom i pigmentom, ali se razlikuju po krutosti, glatkom rubu klobuka i neizraženom mirisu mesa.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 878. Sunčana krasnica (Russula solaris Ferdinandsen & Winge); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 541. str., Russula solaris Ferdinandsen & Winge