ŽUMANJČANA KRASNICA

Russula risigallina (Batsch) Sacc.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula risigallina (Batsch) Sacc. (GBIF ID 2551392)

Engleski naziv: Golden Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok i oko 4-5 mm debeo, najprije je skoro polukuglast do konveksan, ubrzo je proširen i ulegnut na sredini, više je ili manje nepravilan ili režnjast, kožica se lako guli u cjelosti, gol, relativno je sjajan po vlažnom vremenu, kasnije je suh i bez sjaja, crven kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), sa žućkastom sredinom (Russula risigallina f. luteorosella), ružičast, narančast ili s crveno-smeđim nijansama, često je mjestimično ili ujednačeno žućkast (Russula lutea), vrlo je rijetko čitav bjelkast, rub je često izvrnut prema gore, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2 cm debeo, uglavnom je valjkast ili nejasno vretenast, blago je proširen na vrhu, lagano je zakrivljen, srž je najprije omekšana, kasnije je šuplja, bijel, kasnije je smećkast na dnu, trljanjem blago potamni.

Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, bez lamelula, usko su prirasli, kasnije izgledaju gotovo slobodno, rijetko su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, lomljivi, žućkasti, u zrelosti su izraženo narančasti.

Spore: Široko su eliptične, s uglavnom izoliranim bodljama visokim do 1 µm, ponekad s nekoliko kratkih grebena, amiloidne, 7-9 x 5.8-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-43 x 7-11 μm, cheilocistide su vretenaste, uske, s trbuhom širokim 7-10 μm, tupim vrhom, s kratkim produžetkom ili papilom, pileipelis se sastoji od kratkih, batinastih hifa, širokih do 6 μm, te tupih, valjkastih, višesegmentnih primordijalnih hifa, širokih 4-6 širokih, relativno rijetkih i koje ne teze združivanju u snopove; otrusina je tamnožuta (IVd-e).

Meso: Relativno je tanko, mekano, bijelo; miris kod mladih gljiva nije izražen, kasnije je po truleži, po Romagnesiju je na uvele ruže, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) ostaje gotovo nepromjenjivo, a reakcija s gvajakovom tinkturom je slaba i spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma, te parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično listopadnim i zimzelenim hrastovima, kao i grabom, kestenom ili bukvom, a nešto rjeđe ispod crnogoričnog drveća, na raznim vrstama tla, a najčešće na vapnenastom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali slabe vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Ova se lijepa vrsta pojavljuje početkom sezone u nizinskim bjelogoričnim šumama. Prepoznatljiva je po maloj veličini i vitkom izgledu, rubu klobuka koji tek kasnije postaje blago narebran, kožici klobuka koja se u potpunosti uklanja, s malo ili bez imalo sjaja, bojama od žute, ružičasto-crvene do narančasto-crvene (nikada nije karmincrven), listićima bez lamelula, žumanjčano-žute boje u zrelosti, otrusinom oko IVd-e, vitkom, valjkastom ili blago suženom i potpuno bijelom stručku, mekanom i slabo promjenjivom mesu, blagog okusu i mirisa svojstvenog truljenju, po Romagnesiju na uvele ruže. Mikroskopski su karakteristične srednje velike spore s uglavnom izoliranim bodljama i pileipelisom od batinastih hifa i tankih primordijalnih hifa, rijetkih i nezdruženim, što objašnjava glatku površinu klobuka, umjesto pahuljaste koja je karakteristična za većinu vrsta u podrodu Incrustatula. Unutar opsega opisane vrste gravitira nekoliko varijeteta, formi ili podvrsta. Tipična forma opisane vrste, a posebno forma Russula risigallina f. luteorosella, ima ružičasto-crvenu rozetu oko žućkaste sredine, lako su prepoznatljive na terenu. Suprotno tome, primjerci s potpuno žutim klobukom mogu se zamijeniti s drugim slično pigmentiranim vrstama iz podsekcije Chamaeleontinae, kao što je Russula vitellina, koja je karakteristična po mirisu na kisele krastavce u starosti i sluzavoj, sjajnoj kožici klobuka, sa sjajem koji ostaje nepromijenjen dugo vremena kada se osuši. Russula flavocitrina je lako prepoznatljiva po žućkastoj ili blagoj zelenoj boji klobuka, sporama s grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, svjetlijoj otrusini, oko IVa ili IVb, te pileipelisu s primordijalnim hifama širokim 6-8 μm. Russula helios je krupnija vrsta s potpuno zlatnožutim klobukom, koja raste ispod zimzelenih mediteranskih hrastova na vapnenastom tlu, otrusina je vrlo tamna, oko IVe, a spore dekorirane bradavicama djelomično povezanim lancima ili grebenima, dok pileipelis karakteriziraju vrlo tanke primordijalne hife, široke samo 3-4 μm.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 879. Žumanjčana krasnica (Russula vitellina (Pers.) Fries), Sinonim: Russula lutea (Hudg. ex Fr.) S.F.Gray; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1378. str. Russula risigallina (Batsch) Sacc.