![]() |
|
Mycena fagetorum - created in Norway by Arne Aronsen |
![]() |
![]() |
BUKOVA ŠLJEMOVKA
Mycena fagetorum (Fr.) Gillet
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Mycenaceae >
Rod: Mycena >
Vrsta: Mycena fagetorum (Fr.) Gillet (GBIF ID 4911727)
Klobuk: 1-3 cm širok, široko zvonolik do više ili manje konveksan, uglavnom je s niskim ispupčenjem na sredini, blago je spljošten ili ulegnut na sredini, prozirno crtast, gol, po vlažnom je vremenu mazav, u mladosti je sivkasto-smeđ s bijelim rubom, kasnije je svijetlo sivo-smeđ, nešto je tamniji na sredini, ponekad je u starosti sa crveno-smeđim mrljama. Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na donjem je dijelu zakrivljen, hrskavičast, pucketa kada se lomi, suh, gol, sivkasto-smeđi do tamnosmeđ s nešto svjetlijim vrhom, učvršćen je na listove bukve dugim, bijelim vlakancima. Listići: 23-29 ih dopire do stručka, usko su prirasli ili zaokruženi uz stručak, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, sivkasti do smećkasti. Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, slabo amiloidne, 8-10.9 x 3.4-4.9 µm, Q = 1.9-2.8, Qav = 2.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do nepravilne, 13.5-40 x 4.5-10 µm, na vrhu su prekrivene s nekoliko, prilično grubih, neravnomjerno raspoređenih, jednostrukih do pomalo račvastih, ravnih ili zakrivljenih izraslina, nema pleurocistide; otrusina je bijela. Meso: vrlo je tanko, u klobuku gotovo da i ne postoji, žilavo, vlaknasto, bjelkasto, vodenasto sivkasto do svijetlosmeđe; miris je nejasan ili na brašno, nakon nekog vremena često podsjeća na rotkvice, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit isključivo među otpalim lišćem bukve. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, hrskavičastom stručku, koji je obično upadljivo zakrivljen na donjem dijelu, cheilocistidama s prstastim izraslinama na vrhu, uskim sporama i mirisu na brašno. Na istom se staništu može pronaći još nekoliko šljemovki, kao što su mliječna šljemovka (Mycena galopus), koja ima nešto veće spore i na prerezu stručka ispušta obilnu bijelu tekućinu, te žuta šljemovka (Mycena flavescens), koja jako miriše na rotkvice.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 560. Bukova šljemovka (Mycena fagetorum (Fr.) Gill.)