|
Inocybe soluta - created on September 2012 in Borris Hede, Denmark by Jens Mårbjerg |
![]() |
![]() |
|

ODVOJENA CJEPAČA
Inocybe soluta Velen.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe soluta Velen. (GBIF ID 2528061)
Etimologija: solvere (lat.) = oslobođena, odvojena, otpuštena, razriješena. Po taksonomskoj povijesti. Klobuk: 1.5-3 cm širok, isprva je stožasto do stožasto-konveksan, kasnije je široko konveksan ili proširen, s tupom je grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti prekrivena s ostacima smećkastog ovoja koji poslije nestane, isprva je glatka, kasnije je u cijelosti vlaknasta, slabo je vunasta prema rubu, prvo je svijetlo ružičasto-smeđ, zatim je smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, grbica je često nešto tamnija do gotovo crnkasto-smeđa, rub je podvijen ili zakrivljen, kasnije je izravnat ili izvrnut prema gore. Stručak: 3–6 cm visok i 3–5 mm debeo, valjkast, ravan ili blago zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, pun, kasnije je šupalj, isprva je čitav bjelkasto pahuljast, kasnije je uzdužno crtast ili gol, bjelkast i sitno pahuljast samo na vrhu, ispod je smećkast, crvenkasto-smećkast do tamnosmeđ ili gotovo crno-smeđ, s ili bez crvenkaste nijanse, na bazi je bijelo maljav. Listići: Umjereno su gusti, široki su 3-4 mm, trbušasti, prirasli ili prirasli sa zupcem, lomljivi, najprije su bjelkasti do sivkasti, zatim su postupno žućkasti, oker do smeđi, oštrica je erodirana, pilasta i bjelkasta. Spore: Višekutne, ponekad su pravokutne, nepravilne, zvjezdaste, grbave, obično s 5-6 izraženih, gotovo gotovo prstastih, zaobljenih izbočina, 7-8 x 5-6 µm, cheilocistide su prilično kratke, oko 50 × 15 μm, valjkaste ili trbušaste, ponekad su višesegmentne ili uske s terminalnim proširenjem, vrlo su tankih stijenki, debljine 0.5–1 μm, pleurocistide su 45–70 × 15–20 μm, raspršene, gotovo identične, često su s bazalnim stalkom, valjkasto-batinaste, vretenaste, ponekad su glavičaste, nekad s uskim, valjkastim segmentima, a nekad s više trbušastim, s tupim vrhom, vršno su glatke ili sa vrlo sitnim kristalima u tragovima, tankih stijenki, zadebljane na vrhu do 1.5 μm; otrusina je smeđa. Meso: Debelo u grbici, drugdje je tanko i lomljivo, bjelkasto, na prerezu ili rukovanjem postaje svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama i u močvarnim područjima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom ili borom, ali i bjelogoričnim drvećem, često brezom ili bukvom, u tresetnoj mahovini, na kiselom tlu. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Pripada u podrod Clypeus i sekciju Cortinatae (stručak nije pahuljast ili je pahuljast samo na vrhu, koprena je prisutna), a preciznije u podsekciju Brevisporinae (stručak je ujednačen ili jedva batinast, a spore nisu duže od 8-9 μm). Unutar ove podsekcije nalazi se bliska cjepača (Inocybe proximella), koja raste po tresetištima ili planinskim šumama smreke, ali ima veće spore s manje izraženim grbicama, a klobuk i stručak su bez ružičaste nijanse, osim kod varijeteta Inocybe proximella var. parvulorosea. Ispod crnogoričnog drveća ostaje samo Inocybe brevispora, raniji naziv, a danas sinonim, od kojeg je Kuyper (1985.) odvojio opisanu vrstu. Usporedmom izvornih opisa ove dvije vrste, uočljivo je da dijele mnoge zajedničke karakteristike, kao što su vlaknasti klobuk, tamniji na grbici, negomoljasta baza stručka, vklaknasti stručak, koji postaje smeđ, bjelkaste, trbušaste listiće i sivkasto meso bez mirisa, ali također pokazuju i neke razlike. Tako opisana vrsta ili soluta raste u planinskim ili čak predplaninskim šumama (brevispora u nizinskim područjima ispod borova), ima raspucani klobuk, rascijepljen na rubu (za razliku od radijalno vlaknastog), stručak s pahuljastim vrhom (za razliku od gotovo golog vrha), te višekutne spore veličine 7–8 × 5–6 μm, s izbočinama koje je teško prebrojati (za razliku od pravokutnih ili višekutnih spora veličine 6.2–9.2 × 4.9–6.5 μm). Paracistide nisu prisutne kod soluta, a kod brevispora su vrlo rijetke. Slična je Inocybe putilla, koja se razlikuje po rastu ispod lijeske i većim sporama, koje mogu biti duge do 11 μm.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split