PEHARASTA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.) Singer

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Pseudoclitocybaceae > Rod: Pseudoclitocybe > Vrsta: Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.) Singer (GBIF ID 9095397)

Etimologija: cyathus (gr.) = pehar, kalež + forma (lat.) = oblik. Po klobuku u obliku pehara.

Engleski naziv: Goblet

Klobuk: 2-8 (9) cm širok, na sredini je tipično ulegnut, pupčast, lijevkast, gladak; smeđe je ili tamnosmećkaste boje, po vlažnom je vremenu tamniji, vodenast, sušenjem blijedi, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je slabo i kratko narebran.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, vitak, najprije je pun, ubrzo je cjevasto šupalj, prema dnu je sve deblji, a na samoj bazi je nešto zadebljan; smeđ je poput klobuka, obično je dosta bjelkasto vlaknast, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, tanki, spuštaju se po stručku, na stručku završavaju kao odrezani, račvasti, na bazi su poprečno povezani sa žilicama, izmiješani su s lamelulama, lako se odvajaju od podnice klobuka; bjelkasti, sivi do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jako granuliranim sadržajem, amiloidne, 8-12 x 5-6.5 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.1 - 9.2 (9.7) × (4.3) 4.7 - 5.6 (6) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 60, Me = 8.5 × 5.1 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-42 × 7.4-8.5 µm, N = 2, hife su široke 4.1-7 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, sivo do krem-sivo, u kori stručka je smećkasto; miriše aromatično na sijeno, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u jesen u svim tipovima šuma, na travnatim stazama, kao saprofit na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom. Prvu i petu sliku snimio Neven Ferenčak, 7.11.2021. i 24.11.2023. a druga, treća i četvrta su snimljene 15.11.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. U skupini je gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu (cijanid), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom može bez problema konzumirati kada se dobro termički obradi ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Ovisno o mjestu rasta, pronađene su gljive sa 125-170 mg cijanovodične kiseline po 1 kg gljiva. Međutim, nisu poznata neka ozbiljnija trovanja ili problemi s ovom gljivom, samo je treba dobro termički obraditi.

Napomena: Prepoznatljiva je po stisnutom stručku s uzdužnim kanalićima te po pupčastom klobuku. Listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y), kao i sa lamelulama. Zbog tipičnog izgleda koji podsjeća na čašicu produljene drške se praktično ne može zamijeniti nijednom nevaljalom vrstom. Prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) već u mladosti ima narebran klobuk, manja je rastom, izbljeđuje na sredini udubljenja, a listići se kraće spuštaju po stručku. Slična bljedolika grlašica (Pseudoclitocybe expallens) koja ima izraženije narebran rub klobuka. Slična je i prljava koturnica (Lepista sordida).

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 697. Peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.: Fr.) Sing.), Sinonim: Clitocybe cyathiformis (Bull. ex Fr.) Quél.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.