|
VINSKOLJUBIČASTA KRASNICA
Russula vinosopurpurea Jul.Schäff.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula vinosopurpurea Jul.Schäff. (GBIF ID 2551440)
Etimologija: vinoso (lat.) = vino + purpurea (lat.) = purpurna, ljubičasta. Po boji. Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se guli od 1/2 do 2/3 promjera, sjajan je po vlažnom vremenu, ubrzo je bez sjaja, visnkicrven, crveno-ljubičast ili ljubičasto-smeđ, ponekad je s kremastim mrljama, prema sredini teži blijeđenju u oker tonove, također može biti smeđ kao kod smeđokože golubače (Russula integra) ili sa laganom žuto-zelenom nijansom, rub je gladak, podvijen, kasnije je izravnat i rijetko kratko narebran, nekad je malo valovit. Stručak: 3.5-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili umjereno batinast, pun, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, naboran, bijel, ubrzo potamni na vrhu nabora, kasnije je s mjestimičnim smeđim ili sivkasto-smeđim mrljama. Listići: Gusti, široki su do 6-12 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, lomljivi, svijetložuti, kasnije su tamnožuti, slijedeći su dan s prilično jasnim narančastim odsjajem, na oštećenim dijelovima malo posmeđe. Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim, stožastim bodljama visokim do 0.8-1.3 µm, amiloidne, 7.5-10 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-55 x 10-15 µm, pleurocistide su vretenaste, šiljaste na vrhu ili sa produžetkom, 65-90 x 8-16 µm, nitasta kožica klobuka sastoji se od tankih, zašiljenih dlačica, širokih 3.5-4 µm, te brojnih, valjkastih dermatocistida, s trbuhom širokim 4.5-8.5 µm, s 0-3 segmenta; otrusina je tamnožuta (IVd). Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu blago posmeđi; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je umjereno ljut, izraženije u listićima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane zeleno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) ružičasto narančasto, a nakon nekoliko sati zelenkasto-sivo, sa fenolom (karbolna kiselina) vinskicrveno, listići sa anilinom postanu blago limunastožuti, a kasnije narančasto-crveni. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, hrastom ili grabom, na vapnenasto-glinenastom tlu. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, uglavnom vinskicrvenom, ljubičasto-smeđem ili crno-ljubičastom klobuku kao kod kratkonoge krasnice (Russula curtipes) i smeđokože golubače (Russula integra), čvrstoj ili tvrdoj konzistenciji, mesu koje na prerezu postane smećkasto ili sivkasto-smeđe, neizraženom mirisu, ljutom okusu i tamnožutoj otrusini. Boje ne bi trebale biti previše promjenjive, međutim J. Schaeffer izvještava o značajnoj polikromiji koja je u rasponu od ljubičaste i ljubičasto-smeđe, nesumnjivo najčešćih gradacija, do narančasto-smeđe, žućkaste, pa čak i svijetlozelene boje. Spore su relativno velike, s dugim, gustim bodljama, a kožica klobuka sa višesegmentnim dermatocistidama. Lako se zamijeni s varljivom krasnicom (Russula decipiens), koja može rasti ispod hrasta, s nešto je tamnijom otrusinom (IVe), mesom koje izraženo posivi, slabije dekoriranim sporama s izraženim grebenima i kožicom klobuka sa ogromnim, izduženim dermalocistidama bez segmenata. Zbog spora s bodljama i višesegmentnim dermatocistida mogla bi se zamijeniti sa bakrenom krasnicom (Russula cuprea), koja je izraženije polikromna i lomljiva, s narebranim rubom klobuka, nešto tamnijom otrusinom i obično razgranatim hifama kožice klobuka. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 762. str., Russula vinosopurpurea J. Schaeffer
Prirodoslovni muzej - Split
