|
CRNOGORIČNA KRASNICA
Russula sapinea Sarnari
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula sapinea Sarnari (GBIF ID 3359482)
Etimologija: sapinea, laricis (lat.) = borov, koja je vezana uz bor, koja raste uz bor. Po staništu. Klobuk: 3-9.5 cm širok, najprije je kuglast, zatim je polukuglast do nejasno eliptičan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, često je deformiran i nepravilno brežuljkast, naboran, vlažan i sjajan kada se ubere, slijedeći je dan bez sjaja, osim u udubljenju na sredini, kožica se lako guli, vrlo je promjenjivih boja, mesnatoružičast, ružičasto-ljubičast, tamnoljubičast kao kod postojane krasnice (Russula firmula), oker-smeđ na sredini, smećkast, izblijedi do sivkasto-smeđe, u starosti je nekad mjestimično maslinastozelen, na rubu teže zadržava izvorni ljubičasti pigment, rjeđe je ružičasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, kao kod cedrove krasnice (Russula badia) ili je s teško definiranim, miješanim nijansama, gotovo uvijek je s hrđastosmeđim točkicama i crticama uočljivijim na dijelovima s promijenjenom bojom, rub je slabo narebran u starosti. Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.8 cm debeo, ponekad je ekscentričan, nepravilno je valjkast ili tipično i vrlo jasno batinasto zadebljan na bazi, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, bijel, u starosti je sa sve opsežnijim hrđastožutim mrljama. Listići: Gusti, široki su 5-10 cm, tanki, kasnije ih je 6/cm na rubu klobuka kod odraslih primjeraka, rijetko su s lamemlulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, oker, kasnije su žućkasti, u starosti su hrđastosmeđi, oštrica je cjelovita i iste boje. Spore: Široko su eliptične, s gotovo izoliranim bradavicama visokim do 1.2 µm, djelomično lančano povezanim spojnim linijama koje rijetko tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 8.5-11 x 6.7-8.8 µm, ponekad su nešto manje, 8-10.4 x 6.5-8.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, vrlo glomazne, 38-64 x 12-16 µm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, 55-76 x 9.5-12 µm, pileipelis se sastoji od valovitih hifa, širokih 2.5-5 µm i valjkastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 5-8 µm, s umjereno refraktivnim sadržajem, nisu inkrustirane; otrusina je tamnooker (IIIc). Meso: Osrednje debelo i čvrsto kao kod drugih vrsta iz sekcije Tenellae, vrlo je lomljivo, bijelo, na prerezu postane žuto-smeđe kao kod šarolike krasnice (Russula versicolor); miris nije izražen ili je slab na voće pri truljenju, a okus je uvijek blag, čak i u nezrelim listićima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, s fenolom svijetlosmeđe, a reakcija u dodiru s gvajakovom tinkturom je pozitivna, brza i prilično intenzivna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, crnogoričnim šumama na relativno velikim nadmorskim visinama, u simbiozi sa smrekom, na suhom tlu prekrivenom mahovinom ili na tepihu od iglica. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Napomena: Mala je i lomljiva krasnica, karakteristična za suhe šume smreke, a karakteristična je po izraženim hrđastosmeđe-oker tonovima, kao kod tipičnih vrsta iz podsekcije Puellarinae. Osim po intenzitetu promjene boje, prepoznatljiva je po polikromnom klobuku, s uglavnom vlažnom i sjajnom kožicom kada se ubere, neizraženom mirisu i blagom okusu, otrusini na gornjoj granici oker boje, prilično velikim sporama, rijetko manjim, dekoracijom s bodljama djelomično povezanim grebenima, te konačno pileipelisu s višesegmentnim dermatocistidama. Mladi primjerci s još uvijek čvrstim mesom, savršeni su dvojnici arišove krasnice (Russula laricina) i mekane krasnice (Russula nauseosa), pri čemu se posljednja lako prepoznaje u starosti, po prvim znakovima sivljenja, kada listići, puni zrelih spora, otkrivaju lijepu i ujednačenu žutu nijansu. Istu boju otrusine ima šarolika krasnica, koja je s manje izraženom polikromijom klobuka, a meso na prerezu izraženo požuti. S obzirom na stanište i blagi okus, moguća je zamjena i s djevojačkom krasnicom (Russula puellaris), koja se razlikuje po manje izraženoj polikromiji klobuka, ranom, intenzivnom i općem žućenju, manjim sporama, slabo segmentnim dermatocistidama i krem otrusini.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1260. str. Russula sapinea Sarnari
Prirodoslovni muzej - Split
