Russula helios - created on November 2022 in Berchidda, Sardegna, Italy by Davide Puddu

SUNČANOŽUTA KRASNICA

Russula helios Malençon ex Sarnari

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula helios Malençon ex Sarnari (GBIF ID 3360188)

Etimologija: helios (gr.) = sunce. Po boji.

Klobuk: 5-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i jasno ulegnut na sredini, suh, kožica se guli, lijepe je limunastožute do zlatnožute boje, kao kod žutih primjeraka zlatne krasnice (Russula aurea), boja je najčešće ujednačena, ponekad je svjetliji na rubu ili sa slabim marelično narančastim nijansama na sredini, rub je gladak, na kraju je narebran u dužini 5-8 mm.

Stručak: 6-8.8 cm visok i 1.8-2.3 cm debeo, valjkast do batinast, više je ili manje raširen na vrhu, srž je mekana i spužvasta, na kraju je šuplja, naboran, bijel, nikad ne požuti, nekad je s nejasnim sivkastim odsjajem nakon kišnog vremena.

Listići: Gusti, široki su 6-9 mm, tanki, obično su bez lamelula, zaokruženi uz stručak, prirasli, više su ili manje račvasti, lomljivi, žuti, na kraju su izraženo žuto-narančasti.

Spore: Široko su eliptične ili jajolike, s vrlo brojnim, tupim, stožastim bradavicama, visokim do 1 µm, povezanim grebenima ili lancima koji tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, nisu uvijek potpuno amiloidne, 8-9.5 x 6.3-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-58 x 11.5-16 µm, cheilocistide su gotovo vretenaste, uglavnom bez vršnog produžetka, 48-74 x 7-12 µm, pileipelis se sastoji od batinastih hifa, širokih do 7.5 µm i vrlo uskih primordijalnih hifa, širokih 2.5-4 µm, s pojedinačnim segmentima dugim 18-44 µm; otrusina je tamnožuta (IVd-e).

Meso: Osrednje je debelo i čvrsto, bijelo, na prerezu je slabo promjenjivo; miris je blag na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa sa gvajakolom je vrlo slaba, praktički nepostojeća.

Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom ili hrastom plutnjakom, ali i listopadnih hrastova, voli svjetlija mjesta u prisutnosti bušina (Cistus), na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: U usporedbi s drugim vrstama iz podsekcije Chamaeleontinae, ova je vrsta karakteristična po relativno velikom klobuku, prekrasne zlatnožute boje, s blago narebranom rubu u starosti, neizraženom mirisu mesa, žućkasto-narančastim listićima kada sazriju, vrlo tamnoj otrusini, oko IVe i gotovo nepostojećoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Raste u šumama hrasta crnike ili plutnjaka na vapnenastom tlu, a mnogo rjeđe u toplim šumama listopadnih hrastova. Prilično se lako razlikuje od žumanjčane krasnice (Russula risigallina) po većim dimenzijama plodnog tijela, nedostatku ili niskoj koncentraciji crvenog pigmenta, gusto bradavičavim sporama, s bradavicama koje su djelomično povezane kratkim lančanim grebenima, vrlo tankim primordijalnim hifama, širokim 2.5-4 µm i kraćim nego kod slične vrste, te nešto tamnijoj otrusini, možda čak i tamnijoj od IVe. Russula gilva je s otrusinom oko IVa i gotovo dvostruko širim primordijalnim hifama, širokim 4-7 µm.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1396. str. Russula helios Sarnari