|
Amanita dryophila - created on August 2025 in Saint-Julien, Val Suran, France by kiaora |
![]() |
![]() |
|

HRASTOVA PRESLICA
Amanita dryophila Consiglio & Contu
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Amanitaceae >
Rod: Amanita >
Vrsta: Amanita dryophila Consiglio & Contu (GBIF ID 5452109)
Etimologija: dryo (gr.) = hrast, u širem smislu drvo + phila (gr.) = koji voli, prijatelj. Po rastu ispod hrasta. Engleski naziv: Forest Amanita Klobuk: 5-20 cm širok, u početku je zvonolik, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, gotovo nikada nije potpuno proširen, po vlažnom je vremenu ljepljiv, više ili manje je zasićene smeđe boje, ponekad je s narančastim nijansama, nikada sa sivim nijansama, rub je narebran, površina je bez ostataka ovoja ili je izražen u obliku krupnije bijele do okeraste krpice. Stručak: 6-20 cm visok i 1.5-4 cm debeo, prilično je čvrst, valjkast ili se sužava prema vrhu, pun, suh, bijel, prošaran je svijetlosmeđim ili narančasto-smeđim vlakancima u cik-cak prugama, donji dio je bijel ili bjelkast, često je oker; volva je vrećasta, lomljiva, rukovanjem se često održava bez loma, ponekad je izražena u obliku ljuskavog pojasa na donjem dijelu stručka. Listići: Prilično su široki i debeli, suženi na krajevima, slobodni, bijeli, oštrica je bijela do svijetlo narančasto-smeđa. Spore: Široko su eliptične, rijetko su gotovo kuglaste ili valjkaste, neamiloidne, 10-14 x 9-11 µm, Q =1.1-1.24, cheilocistide su kruškolike do kuglaste, ovoj se sastoji od od hifa i kuglastih elemenata, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela. Meso: Čvrsto, bijelo, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito zimzelenih i listopadnih hrastova. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice. Napomena: Raste u malim skupinama u otvorenim, sunčanim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod hrasta crnike, plutnjaka ili lužnjaka. Suprotno izvornom opisu, opisana vrsta je taksonomski najblliža blijedoj preslici (Amanita lividopallescens) i Amanita biovigera, ali potrebna su dodatna istraživanja za jasno odvajanje ovih vrsta.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split