|
Inocybe alnea - created on October 2020 in Gammelmosen, Denmark by Tobias Bøllingtoft |
![]() |
![]() |
|

JOHINA CJEPAČA
Inocybe alnea Stangl
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe alnea Stangl (GBIF ID 3331543)
Infragenerička taksonomija: podrod Clypeus > sekcija Marginatae
Etimologija: alnea (lat.) = koji raste uz johu. Po staništu.
Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je stožast, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, površina je gotovo glatka na sredini, radijalno vlaknasta do raspucana prema rubu, koprena je prisutna samo u mladosti, oker-smeđ, smeđ do maslinasto-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.
Stručak: 2-4 cm visok i 2-4 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je gomoljast do obrubljeno gomoljast, cijelom je dužinom pahuljast, bjelkast, vremenom postaje smećkast.
Listići: Umjereno su gusti, široki su 3-5 mm, prirasli do gotovo slobodni, isprva su bjelkasti, kasnije postaju maslinasto-sivi, oštrica je bijela.
Spore: eliptične do višekutne, izraženo u grbave, 8-11 x 7-8.5 µm, Q = 1.3-1.9, bazidije su 4-sporne, pleurocistide su 62-83 x 15-20 µm, vretenaste do oblika boce, sa stijenkama debljine do 4 µm, sadržaj je žut u 10% amonij hidroksidu (NH4OH), s velikim kristalima na vrhu, cheilocistide su oblikom slične pleurocistidama, izmiješane su s vretenastim paracistidama, caulocistide su brojne, slične su pleurocistidama, ali tanjih stijenki, pileipelis je cutis koji se sastoji od blago inkrustiranih hifa, širokih 7-11 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.
Meso: Tanko, bjelkasto, miriše na zemlju, a okus nije izražen.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u priobalnim bjelogoričnim šumama, uz rijeke i potoke, u simbioz s johom, na pjeskovitom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.
Napomena: Mikroskopski je karakteristična po višekutnim grbavm sporama i pleurocistida, vretenastih do oblika boce s dugim vratom. Makroskopski se razlikuje od blisko srodne dinska cjepača (Inocybe dunensis) po neizraženim ili odsutnim ostacima ovoja i vlaknastom klobuku. Slična vrsta raste na pješčanim dinama ispod vrbe i ima prilično debele stijenke pleurocistida oblika boce koje nemaju dugi vrat. Takođee su slične Inocybe pallida i Inocybe ochracea, koje su prepoznatljive po prisutnosti dosta razvijenih i dugotrajnih ostataka ovoja.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split