Inocybe nothomixtilis - created on December 2019 in San Carlos del Valle, Spain by Emilio López Barchino

LAŽNA POMIJEŠANA CJEPAČA

Inocybe nothomixtilis Esteve-Rav., Bandini & V.González

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe nothomixtilis Esteve-Rav., Bandini & V.González (GBIF ID 10750716)

Etimologija: Po sličnosti s pomiješanom cjepačom (Inocybe mixtilis).

Klobuk: 1.5–3.5 cm širok i 5–17 mm visok, isprva je široko stožast do polukuglasto-zvonolik, zatim je proširen do široko konveksan, konveksan ili rjeđe izravnat, često je sa širokom i niskom grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, najčešće je pustenasta do čak vunasto-vlaknasta s čupercima prilegnutih vlakana, ponekad postane gola na sredini ili je ponekad čitava glatka, mazava i ljepljiva, nije ljepljiva u vlažnim uvjetima, sa slijepljenim je česticama zemlje i humusa, prilično postojani ostaci ovoja uočljivi su u mladosti u vidu tanke do nešto deblje bjelkaste prevlake na žućkastoj osnovi, ponekad je vunasto-vlaknasta i još uvijek uočljiva na sredini i/ili rubu u starosti, nije ili je vrlo slabo vodenasta kod starijih ili jako natopljenih primjeraka, donekle je promjenjive boje, ali je uvijek s rasponom žutih boja, od zlatnožute do žuto-smeđe ili žuto-narančaste u mladosti, često je više smeđ do žuto-crvenkast ili smeđ s crvenkasto-narančastom nijansom u starosti, ponekad je žućkast do oker, osobito prema rubu, rub je blago podvijen u mladosti, zatim se izravna nakon širenja, u početku je cjelovit ili pravilan, zatim je pomalo valovit do nepravilan u starosti, nije narebran.

Stručak: 1–5 cm visok i 2–6 mm debeo, valjkast ili se blago sužava prema vrhu, na bazi je gomoljast i širok 7-9 mm, gomolj je najčešće obrubljen, nekad je zakrivljen ili vijugav, u mladosti je na bazi s dobro ograničenim bjelkastim vlaknastim slojem koji podsjeća na volvu, do gomolja je čitav ravnomjerno pahuljast, pahulje su tanke i guste, ponekad je pahuljasto-vlaknast na donjem dijelu, blizu gomolja, koprena nije prisutna ni u mladosti, isprva je bjelkast do krem, ponekad je sa svijetložutom nijansom u zrelosti, nikada ne tamni.

Listići: Umjereno su gusti, 40–50 ih dopire do stručka, široki su 2–5 mm, gotovo su slobodni ili prirasli, isprva su bijeli ili bjelkasti, ubrzo postaju krem ili sivkasti, sivo-smeđi i na kraju oker-smeđi, rjeđe su s ljubičastim ili ružičasto-ljubičastim odsjajem, nikada nisu maslinasti u zrelosti, oštrica je nazubljena, bjelkasta ili svjetlija od lica, ponekad je mjestimično iste boje.

Spore: Višekutne, grbave, s 10–13 zaobljenih do stožastih, tupih grbica, visokih 0.5–0.7 µm i širokih 0.7–1.1 µm na bazi, ponekad su s vršnom izbočinom visokom do 1.2 µm, bez kličnog otvora, 7–11 × 5–6.9 µm, Q = 1.2–1.8, Qe = 1.4–1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, sa sterigmama dugim 2–5 µm, 22–30 × 8 –12 µm, pleurocistide su umjereno brojne do rijetke, 35–60 × 10–28 µm, promjenjivog oblika, često su vretenaste i gotovo trbušaste sa širokim i kratkim vratom, ponekad su valjkaste do jajolike, baza je umjereno skraćena ili se sužava u više ili manje izraženu stapku, općenito su s prilično obilnim kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine 1.5–2.5 µm, uglavnom su ujednačene debljine, ponekad su debljine do 4 µm na vratu i krajnjem vrhu, a zatim se ponekad spajaju, prozirne do svijetložute u amonijaku, sadržaj je proziran, nikada nisu sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, ali ponekad su ispunjene prozirnim do žućkastim amorfnim sadržajem, oštrica listića je sastavljena od brojnih do raspršenih cheilocistida i vrlo brojnih batinastih do jajolikih paracistida, izmiješanih s onima prijelaznih oblika, prozirnih, ponekad svijetložutih, uglavnom kod starijih primjeraka, cheilocistide su sličnog oblika i veličine kao pleurocistide, 26–60 × 10–24 µm, sa slično su debelim stijenkama i kristalima na vrhu, trama listića je sastavljena od pravilnih do gotovo pravilnih, uglavnom paralelnih hifa, širokih 4–25 µm, valjkstih do vretenastih, često suženih na spoju segmenata, prozirnih ili sa svijetložutim unutarnjim pigmentom, pileipelis je sastavljen od epicutisa, donekle želatiniziranog (ali ne i zasebnog iksocutisa), koji se sastoji od paralelnih hifa širokih do 4 µm, sa žućkastim pigmentom, hife su nešto šire i svjetlije u subcutisu, široke su do 25 µm; epicutis je ponekad prekriven tankim prozirnim hifama, s raspršenim slobodnim krajevima (ostaci ovoja), stipitipelis je sastavljen od cutisa koji nosi brojne snopove caulocistida sličnih cheilocistidama, 26–60 × 12–20 µm, s kristalima na vrhu, izmiješane su s brojnim paracistidama, sličnim onima na oštrici listića, oba elementa tvore guste i uočljive pahulje, te jasno dosežu do gomolja na bazi stručka, kopče su prisutne u svim tkivimaa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, vlaknasto, bjelkasto u sredini klobuka, bijelo do boje površine u stručku, bijelo u gomolju, osušeno je smećkasto u klobuku, a u stručku krem do žuto-smeđe, nikada izraženo ne potamni; miris je slab do jak na spermu, osobito na prerezu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od travnja do listopada, uglavnom skupno, rjeđe pojedinačno, u parkovima, urbanim područjima ili u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, brezom, grabom, lipom, borom ili jelom, u mediteranskim područjima često uz bušin (Cistus monspeliensis, Cistus salviifolius), na kiselom do vapnenastom, pjeskovitom tlu, često u tresetnim (Sphagnum) ili drugim mahovinama. 

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po izgledu, veličini i bojama sliči na pomiješanu cjepaču, ali se razlikuje po razvijenim bjelkastim ostacima ovoja, koji se lako uočavaju na klobuku i rubu gomolja kod mladih primjeraka, višekutnim sporama s 10–13 niskih, tupih i jasnih izbočina, prilično kratkim cistidama prosječno kraćim od 50 µm, pileipelisu koji nije ljepljiv ili sluzav, već ljepljiv do mazav u vlažnim uvjetima, ili čak suh. Obično raste skupno, rijetko pojedinačno. Izgled i veličina plodnih tijela opisane vrste su vrlo slični onima kod drugih vrsta u skupini pomiješane cjepače, ali se razlikuje po dobro razvijenim i prilično postojanim ostacima ovoja, barem kod mladih primjeraka. Ovaj se bjelkasti ovoj, kada ga ne isperu jake kiše, lako uočava na klobuku i na rubu gomolja, tvoreći lažnu volvu. U vlažnim uvjetima, ovi ostaci ovoja prekrivaju slabo ljepljivi klobuk, koji je često sa slijepljenim česticama tla i ostacima humusa. Spore su prilično male, jasno višekutne i obično s 10–13 izbočina. Ove izbočine su male, niske i zaobljene. Oblik i dekoracija spora podsjećaju na one kod Inocybe johannis-stanglii ili Inocybe subtrivialis, ali te vrste imaju veće i pravokutnije spore. Razni autori također spominju sličnu Inocybe tabacina var. pseudovolvata, koja nikada nije valjano objavljena, ali je pružen detaljan opis.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.