|
Inocybe ovilla - created on September 2021 in Græssø, Denmark by Thomas Læssøe |
![]() |
![]() |
|

OVČJA CJEPAČA
Inocybe ovilla Bandini & B.Oertel
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe ovilla Bandini & B.Oertel (GBIF ID 11869115)
Etimologija: ovilla (lat.) = ovčji. Po bjelkastoj boji klobuka. Klobuk: 1–2 cm širok, isprva je gotovo stožast, kasnije je široko stožast, s izraženom je velikom grbicom na sredini, površina je uvijek s obilnim ostacima bjelkastog ovoja, gola do sitno pustenasta, u mladosti je s ostacima bjelkaste koprene, prljavo bjelkast, krem, svijetlo slamnatožut sa smeđkastom nijansom, rub je isprva blago podvijen, kasnije je ravan. Stručak: 1.5–2.5 cm visok i oko 2 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, u mladosti je sitno bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, prvo je čitav gusto pahuljast, u starosti je ponekad rjeđe pahuljast na donjoj polovici, isprva je bjelkast, kasnije je sa svijetlo mesnatocrvenkastom nijansom. Listići: Umjereno su gusti, oko 45–60 ih dopire do stručka, trbušasti, prirasli, isprva su bjelkasti do bjelkasto-sivkasti, kasnije su svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta. Spore: Usko bademaste do eliptične, često su lagano ulegnute na sredini, vrh je gotovo šiljast, glatke, 8.2–10.7 x 4.1–5.4 µm, Me = 9 x 4.7 µm, Q = 1.7–2.2, Qe = 1.9, bazidije su općenito 4-sporne, 24–28 × 7–9 µm, oštrica listića sastoje se od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih ili valjkastih, ponekad lančanih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 44–67 x 11–18 µm, uglavnom su trbušaste, također su vretenaste, bez ili s kratkim vratom, često su više ili manje izraženo glavičaste i ponekad sa želatinoznom kapom na vrhu, često su okruglaste na vrhu, s kratkim bazalnim stalkom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 3 µm na vrhu, uglavnom su prilično ujednačeno široke blizu izbočine i vrha, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali promjenjivijeg oblika, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–10 µm, slabo inkrustiranim i s oker pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, 40–70 × 10–15 µm, uglavnom su vretenaste ili oblika boce, ponekad su glavičaste, samo su s kratkim bazalnim stalkom ili sa zaobljenom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 1.5 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa. Meso: Tanko, bjelkasto, osušeno je sivkasto-smeđe u klobuku i iste boje ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miris i okus su na spermu, barem na prerezu. Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, po vlažnim jarcima i grmljacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, johom, lijeskom ili borom, na vapnenastom tlu. Doba rasta: 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Napomena: Mala je vrsta s golim do sitno pustenastim, krem do tamno slamnatožutim klobukom, potpuno pahuljastim stručkom, prilično uskim sporama, te često donekle glavičastim, uglavnom trbušastim cheilocistidama. Mogla bi se zamijeniti za okerastu cjepaču (Inocybe sindonia), koja je ujedno i najsrodnija vrsta, međutim razlikuje se po većim dimenzijama, manje goloj, često vunastoj do čak ljuskavoj ili jako vlaknastoj površini klobuka, stručku koji je blizu vrha vrlo često uglavnom s intenzivnom ružičastom nijansom, općenito uskim vretenastim cheilocistidama, te karakterističnom mirisu na sir, brašno, krastavce ili rotkvice. Bazgova cjepača (Inocybe sambucina) također ima uske spore i svijetli klobuk, ali su cheilocistide mnogo veće i potpuno drugačijeg oblika, odnosno batinaste. Batinaste cheilocistide također su karakteristične za okerbijelu cjepaču (Inocybe ochroalba) i Inocybe subhirtella.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split