Inocybe heidelbergensis - created on October 2023 in Malnate VA, Italia by cervinimario

HEIDELBERŠKA CJEPAČA

Inocybe heidelbergensis Bandini & B.Oertel

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe heidelbergensis Bandini & B.Oertel (GBIF ID 10898329)

Etimologija: Odnosi na blizinu mjesta otkrića gradu Heidelbergu i po tome što je pronađen u istoj jami u kojoj je radnik Daniel Hartmann nekoć otkrio oko 600 000 godina stara donja čeljust Homo heidelbergensisa.

Klobuk: 2.5–5 cm širok, isprva je široko konveksan, zatim prošireno-konveksan ili proširen, u početku je bez, a kasnije s niskom, širokom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti bez ili sa slabim, bjelkastim ostacima ovoja, površina je u početku, a kod nekih primjeraka i kasnije, glatka i sitno vlaknasta, blago je ljepljiva pa je sa sitnim česticama zemlje, kasnije ostaje gola ili se raspucava prema rubu, sitno je crtasta, mjestimično ili između razdvojenih vlakana vidljiva je svjetlija trama, bez ostataka koprene, kožica je dosta tanka, smeđ do crvenkasto-smeđ, rub je u mladosti blago podvijen, kasnije ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 4–5 cm visok i 2.5–15 mm debeo, valjkast, uglavnom je širi na vrhu, a ponekad i spljošten, uglavnom nije gomoljast na bazi, ponekad je sa sitnim gomoljem, gol, čitav je pahuljast, čisto je bijel do bjelkast, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ.

Listići: Gusti, blago su trbušasti, oko 40–60 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli, prilično su debeli, isprva su čisto bijeli, kasnije su sivkasti ili svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je često nepravilna, resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, ponekad su zašiljene ili tupe na jednom kraju, glatke, 8.2–10.5 x 5–6.3 µm, Me = 9.3 x 5.6 µm, Q =1.4–1.8, Qe = 1.7, bazidije su često s granuloznim žućkasto-zelenkastim sadržajem, uglavnom su 4-sporne, rijetko su 2-sporne i s nekim većim i uglavnom deformiranim sporama, 22–38 × 7–11 µm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, valjkastih ili gotovo kuglastih paracistida, obično s glatkim stijenkama, ali ponekad i u blago zadebljanim, pleurocystide su 34–88 x 12–28 µm, gotovo su valjkaste, ili trbušaste ili gotovo vrećaste, neke su ponekad oblika boce, uglavnom su široke na brhu, često su bez bazalne stapke, skraćene ili zaobljene na bazi, ponekad su s kratkom bazalnom stapkom, obično su s vršnim kristalima, sa stijenkama debljine 1 µm na proširenom dijelu do 3.5 µm na vratu, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, promjenjivijeg oblika, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širine 4–10 µm, slabo su inkrustirane i sa smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, širine do 20 µm, ponekad je epicutis kod mladih primjeraka prekriven tankim bezbojnim hifama, koje predstavljaju ostatke ovoja, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, 45–80 × 10–20 µm, valjkaste, oblika boce ili trbušaste ili su deformirane, uglavnom su bez bazalne stapke ili zaobljene na bazi, obično su s vršnim kristalima, sa stijenkama debljine 1 µm na proširenom dijelu i do 3 µm na vratu, izmiješane su s sbrojnim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, bjelkasto, osušeno je smeđe s crvenkastom nijansom u klobuku i iste boje ili malo tamnije u stručku, ne pocrni; miris je različitog intenzivno slatkasto-aromatičan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, na pješčanim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolom ili vrbom, na relativno vlažnim mjestima.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Od sličnih se vrsta iz sekcije Splendentes, lijepe cjepače (Inocybe splendens), aluvijalne cjepače (Inocybe alluvionis), kasna cjepača (Inocybe serotina), Inocybe splendentoides i Inocybe terrifera, uglavnom razlikuje po kombinaciji značajki, kao što su neujednačena boja klobuka, tanka kožica klobuka, prilično debeli listići, manje spore, te često kratka ili zaobljena baza često trbušastih cheilocistida. Ovu skupinu karakteriziraju uglavnom zdepasta, a ponekad i vrlo velika plodna tijela, aromatičan miris i stručak koji je u potpunosti pahuljast i često završava uglavnom s gomoljastom bazom. Druge vrste koje pripadaju ovoj sekciji, kao što su (Inocybe pelargonium), Inocybe angulatosquamulosa, razlikuju se po znatno manjim sporama.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.