Inocybe hamadryadis - created on October 2021 in Geelskov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

HRASTOVA CJEPAČA

Inocybe hamadryadis Rodríguez-Campo, Bandini & Olariaga, 2023

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe hamadryadis Rodríguez-Campo, Bandini & Olariaga, 2023 (GBIF ID 12244713)

Etimologija: Po nimfama (drvnim vilama) u grčkoj mitologiji, koje su se zvale Hamadryadis i koje su bile blisko povezane s određenom vrstom drveća, s kojim su živjele i umirale.

Klobuk: 2.5–5 cm širok, isprva je gotovo stožast do zvonolik, kasnije je prošireno-konveksan do proširen, obično je s prilično niskom i širokom grbicom na sredini, na kraju je često ulegnut oko grbice, površina je mladosti ponekad djelomično prekrivena slabim bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja na sredini, uglavnom je glatka do sitno pustenasta, ponekad je sitno vlaknasta, na sredini ili prema rubu je ponekad blago ljuskava, u mladosti je s tragovima koprene, svijetlosmeđ do smeđ, također može biti tamnosmeđ ili žuto-smeđ, ponekad je gotovo crnkasto-smeđ na sredini, rub je podvijen ili obješen u mladosti, kasnije je ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2–4.5 cm visok i 3–8 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, ponekad se blago zadebljava prema bazi ili je polugomoljast, isprva je bjelkasto pahuljasto-vunast, kasnije je uzdužno crtast ili gol, na krajnjem vrhu je pahuljast, sivkasto-smeđ.

Listići: Umjereno gusti do gusti, 40–80 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su bjelkasti ili sivkasto-bjelkasti, zatim su smeđi do intenzivno hrđastosmeđi, ponekad su sa slabim maslinastim odsjajem, oštrica je nazubljena, resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, uglavnom nisu ulegnute na sredini, često su stožaste i ponekad stanjenih stijenki na jednom kraju, 6.9–10.4 x 4.4–5.8 µm, Me = 8.5 x 5.2 µm, Q = 1.4–2, Qe = 1.7, bazidije su obično 4-sporne, ponekad su 2-sporne i tada duge do 11.2 µm, 23–29 × 7–9 µm, pleurocistide su 44–80 x 8–16 µm, brojne, vretenaste, trbušaste, ponekad i oblika boce, s kratkim ili duljim vratom, često su s uglavnom vijugavim stijenkama, široke na vrhu, obično s kratkim bazalnim stalkom, rijetko su bez stalka, ponekad su glavičaste na vrhu, općenito su s kristalima na vrhu, stijenke su debljine do 1.9 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 5% KOH, cheilocistide su 37–70 x 8–15 µm, sličnog su oblika i ponekad sa smeđim ili žuto-smeđim zrnatim sadržajem, brojne batinaste ili kruškolike paracistide su 16–28 x 6–16 µm, caulocistide su prisutne na krajnjem vrhu stručka, 44–72 x 8–14 µm, vretenaste, valjkaste, stijenke su obično nešto tanje nego kod cheilocistida, debljine do 0.5 µm na vrhu, ponekad su s kristalima, pomiješane su s batinastim cauloparacistidama, pileipelis je cutis sastavljen od paralelnih, valjkastih hifa, širokih 4–9 µm, ponekad je s tamnosmeđim inkrustacijama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, nekad je sa sivkasto-krem nijansom u klobuku, sušenjem ne pocrni; miriše na spermu, a okus je na gljive ili spermu.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od listopada do ožujka, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, a u blizini su često jasen, a u mediteranskom području šmrika (Juniperus oxycedrus) ili bušin (Cistus ladanifer).

Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim do srednje velikim plodnim tijelima, smeđem do tamnosmeđem klobuku, nevodenaste i najviše urašteno vlaknaste površine, ponekad sa slabim bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja, stručkom koji je pahuljast na krajnjem vrhu i bez ružičaste nijanse, glatkim, srednje velikim sporama, ponekad glavičastim pleurocistidama i rastu uglavnom u simbiozi s hrastom. Po toj se kombinaciji značajki razlikuje od morfološki i genetički blisko srodne tamnosmeđe cjepače (Inocybe obscurobadia), koja se razlikuje po obično prilično izraženoj grbici na sredini klobuka, čija površina u starosti postaje vodenasta i često ljuskava prema rubu, u mladosti je često u potpunosti prekrivena bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja, na sredini je često s narančasto-crvenkastom nijansom, ponekad blago ružičastom stručku blizu vrha, prosječno nešto dužim sporama, pleurocistidama s nešto tanjim stijenkama i koje uglavnom nisu glavičaste, obično vrlo dugim caulocistidama, dužim od 100 µm, mirisu mesa uglavnom na voće, na na spermu, te drugačijem staništu, uglavnom na vapnenastom tlu i često ispod smreke, bukve ili kestena. Smeđi klobuk i tanke cheilocistide s često pomalo vijugavim stijenkama ima i primorska cjepača (Inocybe rivierana), koja se razlikuje po sitno bradavičavoj i prema rubu blago bradavičavoj do sitno ljuskavoj površini pileusa, potpuno pahuljastom stručku i većim sporama. Sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata) razlikuje se po obilnijim ostacima ovoja na klobuku, često crvenkasto-ružičastim nijansama blizu vrha stručka, te valjkastim cheilocistidama bez vijugavih stijenki, kao i većim sporama i dužim caulocistidama. Inocybe grusiana ima obilne sivkaste ostatke ovoja na klobuku u mladosti, trbušaste cheilocistide, mogu biti i oblika boce, te duže caulocistide. Opisana se vrsta vjerojatno neće zamijeniti s nekom od mnogobrojnih vrsta sa smeđim klobukom zbog karakterističnog oblika cheilocistida i caulocistida koje su prisutne samo na vrhu stručka. 

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.