ŽUĆKASTA PUPAVKA

Amanita citrina Pers.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita citrina Pers. (GBIF ID 3328320)

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: False Deathcap

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je kuglast, zatim je zvonolik i na kraju raširen, svijetložut ili limunastožut, žuto-zelenkast, ali nekad i potpuno bijel (Amanita citrina var. alba) ili žuto-smeđ, prekriven je nepravilnim bijelim bradavičastim ostacima ovoja koji se za kišnih dana isperu, mazav, gladak i sjajan.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, baza je s oštro obrubljenim gomoljem širokim 2-4 cm, prvo je pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do žućkast; na gornjem dijelu je s trajnim, slabo crtastim, opnastim, bijelim ili žućkastim vjenčićem; a gomolj je obmotan s bijelim opnastim ovojem koji se uglavnom rano izgubi.

Listići: Gusti, na oba su kraja suženi, slobodni, bijeli su ili blago žućkasti.

Spore: Kuglaste, amiloidne, 8-10 x 7-9 µm, Q je oko 1.1, baze bazidija su bez kopči (cromushrooms: (7) 7.4 - 8.8 (10.3) × (6.3) 7 - 8.3 (9.9) µm, Q = 1 - 1.1, N = 120, Me = 8.1 × 7.6 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je svijetlo limunastožuto; miris je slab, ali neugodan na sirove krumpire, a nekima na kupus ili rotkvice, okus je blag, prilično odvratan na rotkvice.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka, listići i meso u gomoljastom zadebljanju stručka sa sumpornom kiselinom postanu maslinasto-smeđi, a rub listića s KOH postane crveno-smeđ.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim drvećem, obično borom i smrekom, ali i hrastom, voli vapnenasto ili kiselo tlo, dosta je česta vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dugo je vremena smatrana teškom otrovnicom, poput zelene pupavke (Amanita phalloides), međutim, danas se sa sigurnošću zna da nije tako opasna, te da trovanje nije kobno. Slabo je otrovna jer sadrži termolabilni toksin bufotenin (kao kod žabe krastače) koji pojačava cirkulacijsku aktivnost i ima halucinogeno djelovanje, a toksin se termičkom obradom potpuno uklanja, nakon čega je gljiva jestiva, ali nije osobito ukusna zbog prilično neugodnog mirisa i okusa. Branje ove vrste nije preporučljivo zbog sličnosti sa zelenom pupavkom.

Napomena: Slične su bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), koja ima bijeli klobuk, te eventualno izblijedjela zelena pupavka, koja ima uočljivu volvu na dnu stručka i drugačiji miris. Primjerci na slikama snimljeni su na lokalitetima Ponikve kod Zagreba, cret Dubravica kod Zaprešića i Pila kod Stubičkih toplica.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 6. Žućkasta pupavka (Amanita citrina (Schff.) S.F.Gray), Sinonim: Amanita mappa (Batsch. ex Fr.) Quél

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.